Anafilaksa
O anafilaksi
Anafilaksa je teška, po život opasna alergijska reakcija na neki alergen iz okruženja. To može biti određena vrsta hrane, ubod insekta, ljekovi... Anafilaksa zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ako Vaše dijete ima anafilaktičku reakciju, prvo ga ravno položite ili ostavite da sjedi. Ne dozvolite mu da stoji ili hoda okolo. Zatim upotrijebite epipen – autoinjektor adrenalina (ukoliko Vam je dostupan) i pozovite hitnu pomoć.
Simptomi anafilakse
U slučaju anafilakse, dijete će imati neki od sljedećih simptoma (ili više njih):
- otežano ili veoma čujno disanje;
- oticanje jezika;
- stezanje u grlu;
- teškoće pri govoru i/ili promuklost;
- piskanje (vizing) ili uporan kašalj;
- upornu vrtoglavicu ili nesvjesticu;
- bljedilo i klonulost (kod male djece).
Ponekad anafilaksa u početku izgleda kao blaga alergijska reakcija, ali će se brzo pogoršati. Dakle, ako je Vaše dijete sklono alergijama, važno je da ga budno pratite kad god ima alergijsku reakciju. Anafilaksa se obično dešava u roku od nekoliko minuta nakon izlaganja alergenu. To, međutim, nije pravilo – ponekad do anafilaktičke reakcije dođe čak sat ili dva sata kasnije.
Testiranje na alergije
Važno je identifikovati šta uzrokuje alergijsku reakciju Vašeg djeteta. Obično se to radi putem alergo-testova. Djeca s alergijom na jaja, kravlje mlijeko, pšenicu ili soju uglavnom prerastu svoje alergije između 5. i 10. godine života. Alergije na kikiriki, orašaste plodove, ribu i školjke najčešće su doživotne.
Liječenje anafilakse
Za tretman teške alergijske reakcije koristi se adrenalin, čije dejstvo veoma brzo suzbija simptome anafilakse. Ako je Vaše dijete u povećanom riziku od anafilakse, vjerovatno će mu biti propisan epipen – autoinjektor adrenalina. Važno je da i Vi i dijete, ako mu uzrast dozvoljava, naučite kako da pravilno koristite epipen i da ga uvijek imate uz sebe. Poželjno je da to objasnite i drugim osobama s kojima Vaše dijete provodi vrijeme – porodici, prijateljima, nastavnicima, vaspitačima.
Ako mislite da Vaše dijete ima tešku alergijsku reakciju, sigurnije je upotrijebiti epipen nego čekati!
Nekorišćenje autoinjektora adrenalina veći je rizik nego njegova upotreba, čak i ako se ispostavi da nije bila neophodna.
Šta raditi ukoliko dijete ima sklonost ka anafilaksi?
Izbjegavajte alergen.
Preduzmite sve što možete da Vaše dijete ne dođe u kontakt s alergenom koji izaziva anafilaksu. To sigurno nije jednostavno, ali je jedna od važnih stvari koje možete učiniti da pomognete svom djetetu.
Evo šta možete raditi ako Vaše dijete ima alergiju na hranu:
- Pažljivo čitajte etikete na svim namirnicama koje kupujete.
- Budite oprezni kad jedete van kuće.
- Izbjegavajte hranu ili pribor za jelo koji su mogli biti u kontaktu s alergenom.
- Naučite svoje dijete da ne dijeli hranu s drugima.
Ako Vaše dijete ima alergiju na ubode insekta:
- Ne dozvolite mu da hoda boso po travi.
- Izbjegavajte da mu oblačite odjeću svijetlih boja.
- Postarajte se da dijete nosi majice dugih rukava i duge pantalone, kad god je to moguće.
- Naučite svoje dijete da ne pije napitke iz limenki kad je napolju.
Ako Vaše dijete ima alergiju na lijek, obavijestite svog ljekara, farmaceuta ili stomatologa prije pregleda, tretmana ili uzimanja bilo kakvih ljekova.
Obavijestite druge osobe s kojima dijete provodi vrijeme.
Važno je da sve osobe s kojima Vaše dijete provodi vrijeme – članovi porodice, dadilje, vaspitači, nastavnici – znaju da ono ima sklonost ka teškim alergijskim reakcijama.
Razgovarajte s pedijatrom i alergologom o mogućim terapijskim modalitetima, na primjer, o imunoterapiji alergenima (tzv. desenzibilizaciji). Moguće je da ova vrsta terapije još uvijek nije široko rasprostranjena kod nas.
