Dijete je krenulo u vrtić/jaslice: kako se Vi osjećate povodom toga?

Osjećanja djeteta u vezi s vrtićem/jaslicama: strah od razdvajanja i strah od stranih lica

Mnoga djeca su zadovoljna kad krenu u vrtić/jaslice. Ali je mnogo i onih koji imaju manje pozitivne reakcije. Najčešće su:

• Strah od razdvajanja. Djeca se uznemire kad ih napuštate/ostavljate u vrtiću. Strah od razdvajanja kod djeteta se uglavnom javlja između 14. i 18. mjeseca života, a nekad i kasnije.
• Strah od stranih lica. Djeca se uznemire u prisustvu drugih ljudi. Ova vrsta straha kod djeteta je obično najjača između 7. i 10. mjeseca života.

Oba straha predstavljaju normalna obilježja dječjeg razvoja i sve bebe i djeca prolaze kroz faze kad su ta osjećanja izraženija. I to ne zavisi od toga da li dijete ide u vrtić/jaslice ili ne. Nažalost, takvi strahovi se najčešće javljaju baš u vrijeme kad roditelji razmišljaju o povratku na posao i upisivanju djeteta u vrtić/jaslice. Dakle, ako Vaša beba ili dijete kreće u vrtić/jaslice i javi se neki od ovih strahova, to nije Vaša greška – to je samo tipična razvojna pojava, malo podstaknuta okolnostima.

Strah od razdvajanja i strah od stranih lica u vrtiću/jaslicama: šta možete učiniti?

Pokušajte da ne brinete. Djeca se obično prilagode čim dobro upoznaju nova lica u okruženju. Kod neke djece to može da potraje malo duže. Svom djetetu možete pomoći da prebrodi strepnje tako što ćete u prvim nedjeljama provoditi neko vrijeme zajedno s njim u novom okruženju. Dobro je i da provedete malo vremena s djetetom prije nego što ga odvedete u vrtić i odete na posao ili započnete druge obaveze. Bilo bi poželjno da dijete u početku ostaje u vrtiću kraće, a da tokom narednih nekoliko nedjelja postepeno produžava svoj boravak dok ne dođe do cijelog dana.

Kako se djeca osjećaju kad krenu u vrtić/jaslice: drugi faktori

Osim navedenog, postoji još nekoliko faktora koje utiču na to kako će se Vaše dijete osjećati i kako će reagovati na polazak u vrtić/jaslice:

• Brižan odnos vaspitača koji djetetu uliva povjerenje jedan je od važnih uslova da Vaše dijete dobro reaguje na vrtić/jaslice.
• Ako okruženje u vrtiću/jaslicama liči ili podsjeća na porodični ambijent, igraonicu, dječju sobu i druge slične prostore za igru u kojima je Vaše dijete već boravilo, ono će se vjerovatno osjećati ugodnije.
• Povremeni boravci u okruženjima izvan uže porodice omogućavaju djetetu da izgradi odnos prema razdvajanju od roditelja i pomažu mu da nauči da će se mama i tata uvijek vratiti.
• Temperament djeteta u određenoj mjeri određuje način na koji dijete reaguje na promjenu, uključujući i veliku promjenu kakva je polazak u vrtić/jaslice. 
• Lične sklonosti Vašeg djeteta takođe su važan faktor. Dijete će se možda osjećati ugodnije ako su nove rutine u potpunosti prilagođene „starim“, kućnim navikama u ishrani, presvlačenju, ili načinu na koji je dijete naviklo da se tješi i smiruje.
• Važan je i uzrast djeteta. Bebe mlađe od šest mjeseci rado ostaju s vaspitačima, jer još uvijek nisu razvile strah od razdvajanja i od stranih lica.
• Broj dana koji dijete provede u vrtiću još jedan je važan faktor za njegovo prilagođavanje. Naime, djeca koja borave u vrtiću/jaslicama samo par dana u nedjelji slabije se prilagođavaju jer imaju manje vremena da se upoznaju i „zbliže“ s novim okruženjem. 

Ukoliko smatrate da Vaše dijete nije sretno u vrtiću/jaslicama, važno je da o tome što prije razgovarate s njegovim vaspitačima i upravom vrtića/jaslica.

Kako se Vi osjećate povodom polaska djeteta u vrtić/jaslice?  

Polazak u vrtić/jaslice predstavlja veliku promjenu. Ta promjena zahvata cijelu porodicu, ne samo dijete. Čak i ako imate pomiješana osjećanja u vezi s promjenama u Vašem porodičnom životu, važno je da budete pažljivi prema svom djetetu u ovom periodu. Djeca imaju nevjerovatnu sposobnost da osjete kad su roditelji zabrinuti ili anksiozni – zato se trudite da ne dijelite brige i anksiozna ili negativna osjećanja sa svojim djetetom. Ako Vaše dijete osjeti da se Vama sviđa vrtić/jaslice i da imate povjerenja u vaspitače, veća je vjerovatnoća da će i ono tako osjećati.

To ne znači da ne treba da pokazujete svoja osjećanja, naprotiv. Podijelite ih s partnerom, prijateljem ili članom porodice koji Vam može pružiti određenu podršku tokom ovog emotivnog perioda.