Dječja paraliza (poliomijelitis – polio)

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija davne 1988. godine pokrenula inicijativu iskorjenjivanja poliomijelitisa, u svijetu je 2019. godine još uvijek bilo prijavljenih slučajeva ove bolesti.  

Izvor infekcije je zaražena osoba, koja često nema nikakve simptome bolesti. Virus se primarno prenosi preko prljavih ruku, ali i kapljicama prilikom kijanja i kašlja, te putem kontaminirane (zagađene) hrane i vode. Od unošenja virusa u organizam do razvoja bolesti može proći od tri do 35 dana.

Oboljela osoba je zarazna sedam do 10 dana prije i nakon izbijanja prvih simptoma bolesti. No virus se može izlučivati preko stolice tokom perioda od tri do šest nedjelja od početka bolesti.

Simptomi i znaci bolesti

Većina zaražene djece uopšte nema simptome bolesti ili su oni sasvim blagi, nalik gripu: povišena tjelesna temperatura, umor, glavobolja, bolovi u mišićima. Ovi simptomi obično traju nedjelju dana. Kod svakog stotog oboljelog djeteta prisutni su povraćanje i ukočen vrat, kao znaci upale moždanih opni, a kod jednog od 200 inficiranih dolazi do oštećenja nerava i trajne mlitavosti i oduzetosti mišića (paralize) najčešće jednog od donjih udova. Nekad se 15 do 40 godina nakon preležane bolesti jave novi bolovi i paralize, što znači da je osoba razvila tzv. postpolio sindrom.    

Liječenje dječje paralize

Ne postoji lijek za dječju paralizu.

Simptomi nalik gripu obično nestaju sami, ali pacijent i nakon toga može biti zarazan po okolinu. U slučaju osjećaja neprijatnosti i bolova u mišićima, preporučuje se primjena paracetamola. Dijete treba ohrabrivati da često uzima tečnost i da se što više odmara. 

Djeci koja obole od paralitičke forme bolesti treba obezbijediti fizikalni tretman, a u nekim slučajevima potrebna je i pomoć pri hranjenju i disanju.

Prevencija dječje paralize

Iako na našim prostorima već skoro tri decenije nije zabilježen nijedan slučaj dječje paralize, može doći do unošenja virusa iz zemalja u kojima se i dalje obolijeva od poliomijelitisa (trenutno su to samo Pakistan i Avganistan). Zato je važno da se Vaše dijete zaštiti imunizacijom. Prema nacionalnom Kalendaru imunizacije, obavezna vakcinacija protiv dječje paralize sprovodi se u uzrastu od dva, četiri i šest mjeseci (primovakcinacija), 18 mjeseci (prva revakcinacija), pred polazak u školu (druga revakcinacija) i u posljednjem razredu osnovne škole (treća revakcinacija).

Imunizacija se obavlja kombinovanim vakcinama, petovalentnom ili šestovalentnom – u zavisnosti od godine rođenja djeteta. Djeca rođena do 2023. godine dobijaju petovalentnu, a ona rođena 2023. i kasnije šestovalentnu vakcinu. Obje vakcine, pored inaktivisanih (ubijenih) tipova poliovirusa (IPV), sadrže antigene i pružaju zaštitu protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i oboljenja koja izaziva bakterija Haemophilus influenzae tip b. Šestovalentna vakcina pruža zaštitu i protiv virusa hepatitisa B.

Pred polazak u školu (u uzrastu 5–7 godina) i u posljednjem razredu osnovne škole sprovodi se revakcinacija protiv dječje paralize. Inaktivisana vakcina (IPV) djeci se daje prije polaska u školu u sklopu tzv. četvorovalentne vakcine, a u posljednjem razredu osnovne škole u sklopu kombinovane vakcine (dT-IPV) protiv difterije, tetanusa i dječje paralize.

Dječja paraliza spada u tzv. bolesti prljavih ruku, pa je redovno i temeljno pranje ruku jedna od najvažnijih preventivnih mjera.