Šta je epilepsija?

Epilepsija, u narodu poznata i pod nazivom padavica, hronično je neurološko oboljenje praćeno epi napadima. Do napada dolazi usljed abnormalne električne aktivnosti mozga, koja se ispoljava na različite načine – promjenama svijesti, ponašanja, nekontrolisanim pokretima djelova tijela.

Ako je Vašem djetetu dijagnostikovana epilepsija, to znači da je imalo barem jedan epi napad i da se procjenjuje da će ih vjerovatno imati više. 

Ali ako je Vaše dijete imalo epi napad, to ne mora da znači da ima epilepsiju. Jedan napad obično nije dovoljan da bi se dijagnostikovala epilepsija. Većina djece koja su imala jedan napad ne dobiju više nijedan. Epilepsija se najčešće dijagnostikuje tek nakon dva ili više napada.

Šta uzrokuje epilepsiju?

Postoje neki faktori rizika, okolnosti koje povećavaju vjerovatnoću da će dijete imati epileptične napade. To su:

• porodična istorija epilepsije (uža porodica);
• genetske, bihevioralne i strukturne promjene u porodici;
• povrede mozga.

Jednostavne febrilne konvulzije ne smatraju se epilepsijom. Međutim, djeca s febrilnim konvulzijama koje traju duže od 15 minuta ili se često ponavljaju u većem su riziku od epilepsije. Preporučujemo Vam da pročitate tekst o febrilnim konvulzijama, koji možete naći na našem portalu.

Kod djece koja su u riziku od epilepsije, okidač za epi napad mogu biti ekrani i njihova treperava svjetla (računar, TV…).

Kod otprilike polovine djece s epilepsijom nikad se jasno ne utvrdi uzrok bolesti.

Vrste epilepsije

Epilepsija se može ispoljiti na veoma različite načine, različitim vrstama napada. Oblik napada zavisiće od oblasti mozga u kojoj dolazi do pretjerane električne aktivnosti, od toga koje djelove mozga ona zahvata.

Zbog toga se epi napadi dijele u dvije osnovne grupe: fokalni i generalizovani napadi.

Fokalni napadi utiču samo na jedan dio mozga, pa su i manifestacije napada ograničene samo na jedan dio tijela.

Generalizovani napadi dešavaju se kad se pretjerana električna aktivnost proširi na cijeli mozak, a manifestacije zahvataju obje strane tijela i bolesnik gubi svijest.

Epi napadi mogu izazvati ukočenost ili krajnju mlitavost mišića, a česti su i nekontrolisani  trzaji ruku i nogu.

Neke oblike napada karakteriše pojačano lučenje pljuvačke i slinjenje, a neki su poznati pod nazivom napadi odsutnosti ili odsutni napadi – dijete nakratko zuri u prazno i izgleda kao da nije svjesno šta se dešava oko njega.

Šta treba preduzeti u slučaju epi napada?

Ako je Vaše dijete izgubilo svijest i mislite da ima epi napad, važno je da ostanete mirni i pribrani. Uklonite sve potencijalno opasne predmete iz najbliže okoline kako se dijete ne bi ozlijedilo.

Postavite dijete na mekanu podlogu i neka leži na boku. Ostanite s njim i pružite mu sigurnost i utjehu. 

Ako je to prvi napad koji Vaše dijete ima, pažljivo posmatrajte šta se dešava, jer je važno da to kasnije što detaljnije opišete ljekaru. Ako kod sebe imate pametni telefon ili kameru, napravite snimak napada. 

Mjerite trajanje napada. 

Kad napad prestane, dijete treba da nastavi da leži na mekoj podlozi, obavezno u položaju na boku kako bi mu disajni putevi ostali otvoreni. Ostanite uz njega.

Kad treba odvesti dijete kod ljekara zbog epi napada?

Potrebno je da odvedete dijete kod ljekara ili u službu hitne pedijatrijske pomoći u slučaju:

• da je to prvi napad kod Vašeg djeteta;
• da je dijete imalo nekoliko uzastopnih napada ili da ima ponovljene epi napade;
• da niste sigurni da li je u pitanju epi napad; 
• da su kod djeteta napadi učestaliji nego što je to uobičajeno za njega/nju.

Ako napad traje duže od 2–3 minuta, pozovite službu hitne medicinske pomoći (124).

Dijagnostika epilepsije

Ako Vaš pedijatar misli da je u pitanju epilepsija, uputiće Vaše dijete pedijatrijskom neurologu na dalja ispitivanja.

Takođe će tražiti da se obave neke laboratorijske pretrage krvi i snimanje električne aktivnosti mozga Vašeg djeteta – tzv. elektroencefalogram (EEG). Ljekar će možda naložiti i snimanje glave CT skenerom ili magnetnom rezonancom.

Liječenje epilepsije

Ako ljekar prepiše antikonvulzivne ljekove Vašem djetetu, cilj terapije jeste da omogući djetetu normalan život. Imajte na umu da ova terapija nerijetko ima neka neželjena dejstva.

Ako Vaše dijete uzima antikonvulzivne ljekove, moraće redovno da posjećuje ljekara.

U slučaju da ljekovi ne djeluju, ljekar će vjerovatno razgovarati s Vama o drugim vidovima terapije, uključujući određene higijensko-dijetetske režime ili hirurške opcije liječenja.

Važno je da sve osobe koje su uključene u svakodnevnu brigu o Vašem djetetu – vaspitačice, osoblje za brigu o djeci, nastavnici – budu obaviještene o djetetovom zdravstvenom stanju. Oni moraju razumjeti šta epilepsija znači i kako treba da se ponašaju ukoliko dođe do epi napada. Bilo bi dobro da Vaše dijete nosi narukvicu ili privjezak koji će ljudima dati do znanja da ima epilepsiju.

Prevencija epi napada

Redovni obroci, dovoljno sna i fizička aktivnost mogu pomoći da rizik od epi napada bude manji.

Vaše dijete treba da izbjegava ono za što se zna da izaziva, pokreće napade, kao što su treperava svjetla, premor, glad, dugo gledanje TV-a.

Uvijek nadgledajte svoje dijete kad se kupa, dok pliva ili obavlja aktivnosti poput vožnje biciklom, penjanje itd.

Nije lako prisustvovati epi napadima svog djeteta. Možda bi Vam grupe za podršku osobama koje pate od epilepsije mogle pomoći da se bolje nosite sa stresom i budete manje uplašeni zbog stanja Vašeg djeteta.