Gojaznost u djetinjstvu

O gojaznosti u djetinjstvu

Djeca s prekomjernom težinom i gojaznošću imaju previše tjelesne masti i veću tjelesnu težinu nego što je to optimalno i zdravo za njihov uzrast. Gojaznost je ozbiljniji oblik prekomjerne tjelesne težine. 

Uhranjenost djeteta procjenjuje se na osnovu karata rasta, grafikona koji prate težinu djeteta u odnosu na njegovu/njenu visinu odnosno dužinu (za djecu mlađu od dvije godine). Grafikon prikazuje kolika je uobičajena (preporučena) težina u odnosu na određenu visinu djeteta. Smatra se da dijete ima prekomjernu težinu ako je vrijednost njegove/njene težine u odnosu na visinu iznad granice od dvije standardne devijacije, a da je gojazno ako je ta vrijednost iznad tri standardne devijacije.

Do prekomjerne težine i gojaznosti dolazi kad je energija koju djeca dobiju iz hrane i pića veća od energije koju troše kroz svakodnevne aktivnosti.

Prekomjerna tjelesna težina i gojaznost ozbiljni su zdravstveni problemi za djecu. Ako pomognete djetetu da se s ovim problemima izbori tokom djetinjstva, manja je vjerovatnoća da će kasnije u životu patiti od prekomjerne tjelesne težine, gojaznosti i drugih, povezanih zdravstvenih problema. 

Zašto je važno da dijete održava zdravu tjelesnu težinu?

Održavanje zdrave tjelesne težine smanjuje izglede da će se Vaše dijete suočiti sa sljedećim problemima:  

• prekomjerna tjelesna težina ili gojaznost u odrasloj dobi;
• nastanak i razvoj ozbiljnih zdravstvenih poremećaja u djetinjstvu, uključujući dijabetes tipa 2, opstruktivnu apneju u snu i probleme s kukovima i zglobovima;   
• emocionalni i društveni problemi – zadirkivanje i maltretiranje, nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o svom tijelu; 
• zdravstveni problemi u odrasloj dobi, uključujući bolesti srca, dijabetes tipa 2, neke vrste raka, neplodnost i kožne bolesti.

Faktori koji utiču na prekomjernu težinu i gojaznost

Brojni faktori mogu dovesti djecu u veći rizik od prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti. Ovi faktori uključuju:

• nezdrave izbore hrane i pića;
• nedostatak fizičke aktivnosti;
• porodične uzore;
• porodičnu anamnezu i medicinske faktore;
• ostale faktore, npr. san ili vrijeme koje se provodi ispred ekrana.

Navedeni faktori određuju način života vaše porodice i na njih treba da obratite pažnju ako želite da pomognete svom djetetu da održi zdravu tjelesnu težinu. 

Izbor hrane i pića 

Ako svom djetetu redovno nudite zdravu hranu, pomažete mu da raste i razvija se na zdrav način.

Zdrave hranljive namirnice uključuju povrće, voće, žitarice, mliječne proizvode sa smanjenim sadržajem masnoće i hranu bogatu proteinima – nemasno meso, ribu, piletinu, jaja, grašak, pasulj i sočivo. Da bi se dijete zdravo razvijalo, važno je ne samo da konzumira ovu hranu, već i da količine hrane budu prilagođene njegovom/njenom uzrastu i potrebama. 

Pijaća voda iz slavine i mlijeko sa smanjenim procentom masnoće najzdraviji su napici za djecu. 

Fizička aktivnost

Za bebe je važno da što više vremena provode na podu (na podlozi), gdje mogu slobodno da se kreću, a da što manje budu u nosiljkama, kolicima i auto-sjedištima, gdje su sputane. Kad Vaše dijete prohoda, podstičite ga da se kreće i bude aktivno u skladu sa svojim  fizičkim mogućnostima. Djecu treba ohrabrivati da pješače kad god je to moguće i da se što više igraju napolju. 

Porodični uzori

Vjerovatnije je da će Vaše dijete izabrati zdravu hranu i biti aktivno ako vidi da roditelji jedu zdravo i da su aktivni. Mala djeca po pravilu rade ono što i Vi, tako da je veoma važno da im budete dobar uzor u pogledu konzumiranja zdrave hrane i redovnog vježbanja. 

Porodična anamneza i medicinski faktori

Neka djeca su u većem riziku od gojaznosti zbog genetske predispozicije (lakše dobijaju na težini) ili zbog određenih zdravstvenih problema.

U ovim slučajevima još je važnije da porodica donese prave odluke u pogledu zdrave ishrane i zdravog načina života.

Ostali faktori

Problemi sa spavanjem predstavljaju jedan od značajnih faktora rizika za gojaznost djece. Djeca koja noću ne spavaju dovoljno sklonija su prekomjernoj tjelesnoj težini ili gojaznosti.

Ranim uvođenjem zdrave ishrane i redovne fizičke aktivnosti smanjujete rizik da Vaše dijete u budućnosti ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom i gojaznošću.

Zabrinutost zbog tjelesne težine ili gojaznosti u djetinjstvu: šta možete učiniti?

Evo nekoliko jednostavnih savjeta o promjenama koje možete unijeti u svakodnevnu porodičnu ishranu i ideja kako da podstaknete zdravu ishranu svoje djece: 

• Dajte dobar primjer i pokažite svom djetetu da uživate u zdravoj ishrani.
• Uključite svoju djecu u izbor i pripremanje zdravih obroka – tako ćete im pomoći da uče o zdravoj hrani i prave dobre izbore. Uz to, djeca uglavnom rado jedu hranu u čijoj su pripremi i sama učestvovala. 
• Jedite više povrća i salata. Pri svakom glavnom obroku, nastojte da pola tanjira uvijek bude rezervisano za salatu ili povrće. 
• Probajte voće i povrće različitih boja, ukusa i tekstura. Što raznovrsnije nudite, veća je vjerovatnoća da će dijete otkriti nešto što mu se posebno dopada.
• Pokušajte da ne kupujete određenu hranu i pića. To se odnosi na brzu hranu, čips, keks, kolače, lizalice, aromatizovana mlijeka i bezalkoholna pića. Ako ove stvari ne kupujete ili ih kupujete vrlo rijetko i obično ih nemate kod kuće, manje je vjerovatno da će ih Vaše dijete jesti, čak i kad se hrani van kuće.  
• Redovno organizujte porodične obroke, na kojima ćete se opustiti i uživati u zajedničkom vremenu bez ekrana.
• Neka Vam uvijek pri ruci budu zdrave grickalice. Na primjer, držite činiju svježeg voća na stolu i posudu sa isjeckanim svježim povrćem u frižideru. Ove zdrave grickalice možete nuditi svojoj djeci kad god su gladna. 
• Možete spremati i domaće kolače od zdravih sastojaka, npr. domaći banana hljeb.
• Čitajte djeci knjige koje sadrže poruke o zdravoj ishrani, pokazujte im slike voća i povrća; uključite voće i povrće u učenje o bojama, oblicima...
• Igrajte se s djetetom pijace; podstaknite ga/je da hrani lutke, da crta namirnice koje poznaje ili koje želi da jede za ručak.

Unesite više fizičke aktivnosti u porodični život slijedeći ove jednostavne savjete:  

• Pobrinite se da Vaše dijete uspostavi zdravu ravnotežu između vremena provedenog ispred ekrana i drugih aktivnosti, posebno onih fizičkih, koje su važne za njegovo/njeno zdravlje. Vrijeme provedeno ispred ekrana uključuje TV, DVD, kompjuter, video-igrice, mobilne telefone i tablete.  
• Omogućite svom djetetu da se aktivno igra. Dijete treba da provede najmanje sat vremena dnevno baveći se fizičkim aktivnostima, a ponekad i cijeli dan. Fizička aktivnost u školi obično nije dovoljna. 
• Potrudite se da fizička aktivnost postane svakodnevni dio vašeg porodičnog života – na primjer, idite u porodične šetnje ili vožnju biciklom. 
• Kad god je moguće, pješačite, prošetajte do škole, lokalne prodavnice, do prijatelja.

Svima koji imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom potrebna je podrška kako bi se nosili s ovim problemom. Vaše dijete ne može bez Vas. Ako dijete vidi da cijela porodica bira zdravu hranu i da su svi fizički aktivni, biće mu lakše da mijenja loše navike i ustraje u zdravom načinu života. 

Razgovor o zdravoj tjelesnoj težini i gojaznosti 

Imajte na umu da je za dijete gojaznost osjetljiva tema. 

Ako Vaše dijete ima problem prekomjerne tjelesne težine, nemojte ga etiketirati kao debelo ili gojazno – bolje porazgovarajte o tome šta kao porodica možete uraditi kako biste mu/joj pomogli da postigne zdravu tjelesnu težinu.

Evo nekih savjeta za razgovor s djetetom o prekomjernoj tjelesnoj težini i gojaznosti:

• Neka fokus bude na zdravlju i zdravom načinu života, a ne na gubitku težine.
• Vodite računa o izrazima koje koristite – na primjer, bolje je reći „to je preko zdrave tjelesne težine“ nego koristiti riječi kao što su „debeo“, „dobar“, „loš“, „buckasta“, „gojazna“...
• Često pohvalite dijete ističući one njegove/njene kvalitete koji se ne odnose na izgled. Na primjer: „Sviđa mi se način na koji si riješio taj dugački školski zadatak“, „Ponosna sam kad tako dobro paziš mlađu djecu“, „Sjajno je što si bila smirena prije početka razgovora“ i sl.
• Izbjegavajte da načinom govora izražavate nezadovoljstvo ponašanjem djeteta, na primjer: „Zar ne misliš da bi trebalo da...“, ili: „Ne bi trebalo da jedeš to“. Ako djeca osjete da im prigovarate, manje je vjerovatno da će uraditi ono što želite.

Gdje pronaći pomoć?

Savjete i pomoć možete dobiti od vašeg izabranog pedijatra, pedijatra nutricioniste, dijetetičara, a po potrebi i od dječjeg psihologa.