Infektivna mononukleoza ili glandularna (žljezdana) groznica

Simptomi infektivne mononukleoze uključuju upalu grla, groznicu, umor i otečene žlijezde na vratu. Jako je važno osigurati da se bolesno dijete odmara, pije dovoljno tečnosti i dobro jede. Bolest je zarazna, a virus koji je izaziva širi se s osobe na osobu putem pljuvačke.
Body

O infektivnoj mononukleozi / žljezdanoj groznici 

Infektivna mononukleoza, odnosno žljezdana ili grandularna groznica sinonimni su nazivi za zaraznu respiratornu bolest koju uzrokuje Epštajn-Bar virus.

Epštajn-Bar virus se prenosi putem pljuvačke, pa se infektivna mononukleoza zato ponekad naziva „bolešću poljupca“.

Simptomi infektivne mononukleoze 

Osoba je obično zaražena Epštajn-Bar virusom čak 30–50 dana prije pojave prvih simptoma. Kod inficirane male djece vrlo je malo vidljivih simptoma, ili ih uopšte nemaju. Oko 50% starije djece razvija simptome koji se obično javljaju postepeno, a mogu uključivati:

  • osjećaj opšte slabosti i umora;
  • groznicu;
  • grlobolju praćenu bjeličastim mrljama u grlu, koja obično traje sedmicu ili dvije;
  • osjetljive, bolne i otečene limfne žlijezde, uglavnom na vratu, a često i u pazuhu i preponama;
  • bol u stomaku, koji je uzrokovan povećanjem jetre i slezine;
  • crveni, mrljasti osip na trupu.

Simptomi infektivne mononukleoze mogu trajati sedmicama ili čak mjesecima, posebno umor ili opšti nedostatak energije.

Komplikacije infektivne mononukleoze su rijetke, a mogu da uključuju enormno uvećanje slezine i njeno pucanje i/ili otežan protok vazduha u pluća zbog uvećanih i otečenih krajnika.

Više od 90% odraslih osoba nekad je, tokom života, bilo inficirano Epštajn-Bar virusom. Te osobe imaju antitijela na virus, pa obično ne obole ponovo od bolesti uzrokovane ovim virusom. Ako je Vaše dijete imalo žljezdanu groznicu, malo je vjerovatno da će je ponovo dobiti.

Da li dijete treba odvesti kod ljekara zbog žljezdane groznice?

Treba da posjetite pedijatra ako Vaše dijete ima:

  • bol u grlu koji traje duže od pet dana;
  • osjećaj ekstremnog umora koji ne prolazi nakon jednog ili dva dana odmora; 
  • otečene žlijezde koje ostaju uvećane i/ili bolne duže od nekoliko dana;
  • bol u stomaku koji traje duže od nekoliko dana.

Ako se Vaše dijete u bilo kom trenutku požali na jake bolove u stomaku ili ako ima problema s disanjem, trebalo bi da ga što prije odvedete kod ljekara, u bolnicu, ili da pozovete službu hitne medicinske pomoći (124).

Posjetite pedijatra ili infektologa i ako ste zabrinuti ili imate bilo kakva pitanja i nedoumice u vezi sa stanjem Vašeg djeteta.

Testovi na infektivnu mononukleozu 

Vaš ljekar može odlučiti da potvrdi dijagnozu infektivne mononukleoze tako što će uraditi test na virus u okviru laboratorijske analize krvi Vašeg djeteta.

Liječenje infektivne mononukleoze

Nema specifične terapije, niti postoji vakcina protiv infektivne mononukleoze.

Antibiotici djeluju samo na infekcije uzrokovane bakterijama, koje se mogu javiti kao komplikacija infektivne mononukleoze. Sama infektivna mononukleoza uzrokovana je virusom, pa u njenom liječenju antibiotici ne pomažu. Neki antibiotici, poput ampicilina i amoksicilina, mogu izazvati ozbiljan osip ako se daju djeci oboljeloj od infektivne mononukleoze.

Simptomi infektivne mononukleoze mogu se tretirati. To podrazumijeva ublažavanje bola i nelagode pomoću paracetamola i/ili ibuprofena u preporučenim dozama, s tim da se dijete dosta odmara, uzima puno tečnosti i dovoljno hrane.

Ako ljekar utvrdi da je slezina uvećana, dijete treba da izbjegava grublju igru i sve kontaktne sportove najmanje tri naredna mjeseca. Kontaktni sportovi povećavaju rizik od pucanja ili kidanja slezine.

Prevencija infektivne mononukleoze 

Ako Vaše dijete ima infektivnu mononukleozu, opomenite ga da ne dijeli čaše za piće ili četkice za zube s drugim osobama. Takođe bi trebalo da izbjegava ljubljenje. Mjere lične higijene treba pooštriti, a posebno insistirati na čestom i detaljnom pranju ruku.