Kako da konstruktivno reagujete ako Vam dijete nešto traži
Dječji zahtjevi: zašto je važno konstruktivno odgovoriti?
Djeca stalno nešto traže: „Mogu li da se igram na tabletu?“, „Mogu li da pravim kolače?“, „Mogu li napolje?” i tako dalje, i tako dalje... Na neke zahtjeve je lako odgovoriti, na primjer: „Da, u redu je da malo igraš igrice na tabletu“. S nekima je malo teže. Na primjer, ako Vaše dijete želi da pripremi neku hranu, morate razmišljati o bezbjednosti u kuhinji ili o čišćenju nakon toga. Važno je da imate na umu: kad Vam dijete nešto traži, to je uvijek prilika da mu pomognete da uči o dobroj komunikaciji i upravljanju emocijama – bez obzira na to koji odgovor planirate da date.
Odgovaranje na zahtjeve
Bez obzira na to da li planirate da na djetetov zahtjev odgovorite sa da, ne ili možda, ovih par koraka će Vam sigurno biti od pomoći:
1. Svoj prvi odgovor zasnivajte na tome kako Vas dijete nešto pita.
Ako Vaše dijete ljubazno pita, pohvalite ga za lijepo ponašanje. Time šaljete poruku da ćete uvijek s pažnjom saslušati njegove/njene zahtjeve kad god koristi dobre manire – čak i ako ne kažete da. Ako dijete gnjavi, cvili, zahtijeva ili prijeti, dajte mu do znanja da treba lijepo da Vas pita. Na primjer, mogli biste da kažete: „Saša, molim te, govori tiše“, ili: „Možeš li me pitati na ljepši način, molim te?“
2. Slušajte.
Odvojte trenutak da shvatite šta Vaše dijete traži. Pokažite da ste čuli i razumjeli – tako su mnogo veće šanse da ono prihvati Vaš odgovor. Može pomoći i ako pokažete malo saosjećanja, čak i ako ne planirate da kažete da. Na primjer: „Oh, vidim zašto bi to toliko željela...”
3. Malo zastanite, pa onda odlučite.
Kratka pauza daje Vam priliku da razmislite o onome što Vas dijete pita. Time takođe šaljete poruku djetetu da stvarno razmišljate o njegovom/njenom zahtjevu. Zapitajte se: „Da li treba da kažem ne ili mogu da kažem da? Ukoliko kažem ne, ostaje li nam prostora za dogovor?“ U mnogim slučajevima moći ćete da kažete da. U nekim drugim, možda ćete moći da pregovarate sa svojim djetetom i da nađete rješenje koje je prihvatljivo za oboje. U svakom slučaju, dosljedni i pošteni odgovori pomoći će Vašem djetetu da nauči kako da nešto traži.
Kad treba reći ne
Nekad je teško reći ne – na kraju krajeva, Vi želite da usrećite svoje dijete. Ali djeca ne mogu uvijek da dobiju baš sve što žele. Evo nekoliko savjeta kako da kažete ne na pravi način:
• Prvo navedite razlog. Ako ste odlučili da kažete ne, odmah navedite svoje razloge. To će pomoći djetetu da razumije Vašu odluku. Ako se dijete osjeća razočarano što ste rekli ne, možda neće shvatiti razlog Vašeg odbijanja. Na primjer: „Nemamo sada vremena za vožnju ringišpilom. Uradićemo to sljedeći put.“
• Držite se svoje odluke. Ako se predomislite, time poručujete svom djetetu da ništa nije konačno i da se vrijedi svađati s Vama. Ako popuštate djetetu i pokleknete kad se ono loše ponaša, učite ga da je to način da dobije ono što želi.
• Ponudite nešto u zamjenu, ako možete. Na primjer: „Ne mogu da vam kupim ovo jer je preskupo. Hajdemo kući, jedva čekam da zajedno napravimo super ukusnu užinu!“
• Dajte svom djetetu konstruktivnu povratnu informaciju. Ako dijete prihvati ne kao odgovor, pohvalite ga. Na primjer: „Stvarno mi se dopao način na koji si rekla ‘u redu’ kad sam rekao ne.“ Ili: „Bravo! Sjajno smo to zajedno riješili!“
Biti u stanju da prihvatimo ne kao odgovor – to je zaista važna društvena i emocionalna vještina. Učeći svoju djecu da razviju tu vještinu, pomažete im da nauče kako da sami sebe kontrolišu i kako da se nose s razočaranjem. Govoreći ne djetetu, takođe mu pokazuje kada i na koji način treba da iskaže svoje mišljenje.
Kako smanjiti potrebu da kažemo ne djetetu?
Ne odbijajte dijete previše često, to je jedan od najboljih načina da mu pomognete da nauči da prihvati ne kao odgovor. Ako zadržite ne za odluke koje su zaista važne, Vaše dijete će to ozbiljnije shvatiti. Evo nekoliko ideja koje će Vam pomoći da rjeđe odbijate dječje zahtjeve:
• Postavite neka osnovna pravila. Recimo, prije odlaska u prodavnicu razgovarajte s djetetom o tome zašto idete u kupovinu. Vaše dijete treba da zna šta očekujete od njega i koja su pravila o traženju stvari. Na taj način smanjićete broj situacija u kojima morate reći ne. Na primjer, prije odlaska u kupovinu, možete reći djetetu: „Užinać́emo kad završimo s kupovinom i vratimo se kući“, ili: „Bez zapitkivanja i traženja stvari dok smo u prodavnici!“
• Recite da ako možete. Na primjer: „U redu, Petar može da dođe kod tebe poslije škole ako ga njegovi roditelji puste.“
• Pregovarajte umjesto da kažete ne – ali samo ako je i Vaše dijete spremno za dogovaranje i kompromis. Na primjer: „Ne možemo danas ići u park, ali možemo se dogovoriti da odemo sjutra.“
Djeca uče, na osnovu prethodnog iskustva, da predvide kad će roditelji reći da. To znači da vremenom postaju sve vještija, ubjedljivija u svojim zahtjevima, ali takođe znači da Vi morate povesti računa i biti dosljedni u pogledu situacija u kojima ćete reći da.
Dječji zahtjevi i uzrast djeteta
Mala djeca najčešće traže ono što žele na veoma jednostavan način. Na primjer, prave buku ili pokazuju rukom na željeni predmet. A kad kažete ne, mališani uglavnom ne mogu da kontrolišu svoje razočaranje. Kod djece tog uzrasta, koja tek počinju da razvijaju samoregulaciju i jezičke vještine, izlivi bijesa su uobičajen odgovor na Vaše ne. Vremenom, dijete razvija svoje jezičke vještine tako da je do školskog uzrasta uglavnom sposobno da ih koristi za pregovore i kompromise. Oko osme godine od svog djeteta već možete očekivati i neke veoma ubjedljive argumente o tome zašto treba da mu dozvolite da nešto ima ili da nešto uradi! Kad djetetu školskog uzrasta kažete ne, ono će biti razočarano, ali je manja vjerovatnoća da će imati napad bijesa. To je zato što je Vaše dijete naučilo da se bolje kontroliše i da razumije zašto odbijate njegove zahtjeve.