Male boginje (morbili)

U Crnoj Gori se od 1994. godine kontinuirano sprovodi vakcinacija protiv malih boginja. Upravo zahvaljujući tome, duži niz godina u zemlji nije zabilježen nijedan slučaj oboljevanja od ove bolesti –   sve do 2018, kad je virus registrovan kod djevojčice koja je prethodno boravila u drugoj državi. Ubrzo je došlo do epidemije koja je zahvatila uglavnom nevakcinisanu djecu, čiji se broj godinama polako akumulirao. Nakon ove epidemije, udio vakcinisane i zaštićene djece je poboljšan, ali ne u dovoljnoj mjeri, pa i dalje postoji opasnost od masovnog obolijevanja od ove bolesti.      

Znaci i simptomi bolesti

Prvi simptomi bolesti javljaju se obično sedam do 15 dana nakon kontakta sa zaraženom osobom. Bolest u početku liči na običnu prehladu – dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu, kašlje, nos curi, oči su crvene i suzne, malaksalo je. Nakon dva do tri dana pojavljuje se crvenkasti mrljasti osip po licu i tijelu. Osipu često prethode tzv. Koplikove pjege ili mrlje – bjeličaste tačkice na sluzokoži unutrašnje strane obraza, koje su karakterističan znak ove bolesti. Osip se prvo javlja u liniji kose, a zatim prelazi na lice, zahvata gornji dio vrata i spušta se niz grudi, preko udova, sve do šaka i stopala. Nerijetko se ospe slivaju u veće osute površine nepravilnog oblika. Nakon pet ili šest dana, ospe blijede i nestaju istim redosljedom kojim su i izbijale i širile se. Drugi znaci bolesti uključuju gubitak apetita, proliv i generalizovani otok limfnih žlijezda.

Inficirana osoba je zarazna oko četiri dana prije i četiri dana poslije pojave osipa.

Komplikacije

Otprilike kod svakog trećeg oboljelog djeteta dolazi do komplikacija, najčešće u vidu proliva praćenog dehidracijom, upale ušiju i upale pluća, a u posebno ozbiljnim slučajevima i upale mozga i trajnog oštećenja živaca (najčešće je oštećenje očnog živca, koje može dovesti do sljepila). U razvijenim zemljama, ove komplikacije dovode do smrtnog ishoda kod 0,2% oboljele djece. U slabije razvijenim zemljama procenat smrtnosti ide i do 25%, čemu doprinosi neuhranjenost i nedostatak vitamina A kod djece.

Nema specifičnog lijeka protiv malih boginja, već se oboljelima daju samo ljekovi za olakšavanje tegoba. Za snižavanje povišene tjelesne temperature i ublažavanje glavobolje daje se paracetamol, djetetu se nudi što više tečnosti i omogućava mu se odmor u prostoriji s prigušenim svjetlom. Takođe je važno obezbijediti djetetu dovoljan unos vitamina A.  

Prevencija

Aktivna imunizacija protiv malih boginja sprovodi se kombinovanom vakcinom koja pruža istovremenu zaštitu od malih boginja, zaušaka i rubele (crvenke). Djeca će prvu dozu primiti u uzrastu 12–15 mjeseci, a drugu pred polazak u školu, sa šest ili sedam godina. Redovnom vakcinacijom djece doprinosi se stvaranju kolektivnog imuniteta, čime se štite i ona djeca koja iz određenih razloga (uglavnom medicinskih) ne mogu da prime vakcinu. Vakcina se ne smije dati djeci sa slabim imunološkim odgovorom (imunodeficijencijom), licima koja su imala ozbiljnu alergijsku reakciju na bilo koji od sastojaka vakcine, niti trudnicama.

Djeca koja nisu kandidati da prime ovu vakcinu, a došla su u kontakt s virusom morbila, tokom prvih šest dana od zaražavanja mogu da prime hiperimuni gamaglobulin, koji može pomoći da se spriječi obolijevanje ili ublaži tok bolesti.