Navike u ponašanju

Šta su navike?

Navike su ponašanja koja se često ponavljaju, uglavnom automatski, bez prethodnog razmišljanja. Neka od takvih ponašanja, kad ih uočite kod svog djeteta, znaju da Vas zabrinu, iznerviraju ili naljute, ali treba da znate da ona najčešće nisu pravi razlog za brigu.

• Dječje navike često uključuju dodirivanje ili druge beskorisne aktivnosti s djelovima lica, tijela. Djeca su ponekad svjesna toga, može i da im prija, ali ne uvijek.
• Neke od najčešćih navika su: sisanje prsta ili cucle, grickanje ili kidanje noktića, uvijanje ili čupkanje kose, čačkanje nosa, grickanje usana ili unutrašnjosti obraza, grickanje nekih predmeta, npr. olovke ili dijela odjeće, škripanje zubima.

Kako navike nastaju?

• Navike mogu biti prijatne i umirujuće. Sisanje je jedan od takvih primjera. Kod male djece, ova navika može biti način oslobađanja od stresa ili osjećaja tjeskobe i uznemirenosti.
• Dešava se da dijete razvije neku naviku dok se dosađuje. U takvim slučajevima, određena ponašanja služe djetetu da se zabavi. Na primjer, djeca češće grickaju nokte dok gledaju TV ili ne rade ništa nego kad su anksiozna.
• Neke navike nastaju iz praktičnih razloga, a onda nastave da se razvijaju i kad tih razloga više nema. Na primjer, kad se prehlade, mala djeca imaju potrebu da čačkaju nos kako bi lakše disala, no često s tom navikom nastavljaju i kad prehlada prođe. Ukoliko dijete čačka nos i nakon što je naučilo da ga prazni tako što ga „izduva“, vjerovatno je razvilo naviku čačkanja.
• Vi dajete primjer djetetu. Ukoliko primijetite da dijete počinje da formira neku naviku, prvo se zapitajte da li možda i Vi imate takvu naviku. Neke navike su češće u određenim porodicama, npr. grickanje noktiju.

Djeca ponekad manifestuju i manje česta ponašanja, kao što je klaćenje tijela, udaranje ili neobične kretnje glavom. Većina djece s tim oblicima ponašanja prestaje do pete godine.

Neka ponašanja mogu ličiti na početak navika, ali zapravo imaju medicinske razloge. Takva ponašanja najčešće počinju naglo i imaju i druga obilježja. Na primjer, dijete koje odjednom počne da vuče ušne školjke ili da udara po njima i postaje razdražljivo vjerovatno ima infekciju uha. Slično može biti s nekim ponašanjima koja prate izrastanje zubića itd.

Prekidanje navika

Ovakva ponašanja najčešće prestaju sama od sebe. Ipak, ukoliko ometaju svakodnevno funkcionisanje djeteta ili dovode do ozljeđivanja, potrebno je nešto preduzeti.

Na primjer, djeca često sisaju palac i to je sasvim normalno. Ali ako dijete to radi veći dio vremena ili ako zbog toga ima teškoće, recimo, u govoru, prilikom ishrane, ili je pak izloženo vrijeđanju od strane vršnjaka, tada je poželjno prekinuti ova ponašanja. Pokušajte najprije sami da pomognete djetetu.

• Napravite dogovor s djetetom da ćete mu pomoći u prekidanju navike. Objasnite zašto je to važno.
• Kad primijetite da dijete to radi (npr. da sisa palac), smireno mu kažite da prestane. Pohvalite dijete kad to i učini.
• Ukoliko se takva ponašanja češće javljaju u periodima kad dijete nije aktivno, možete predložiti neku aktivnost.

Ako ove navike ne prestaju i pored Vaših pokušaja, a pritom ometaju funkcionisanje djeteta ili dovode do ozljeđivanja (npr. intenzivno sisanje prsta može negativno uticati na razvoj zuba ukoliko se nastavi i nakon treće godine), potražite pomoć stručnjaka. Kad se posumnja da su djetetova ponašanja izraz anksioznosti, potrebno je potražiti psihološku pomoć.

Nekad ova ponašanja liče na tikove. Tikovi su nevoljni, ponavljajući i nagli pokreti. U odnosu na uobičajene dječje navike, oni nastaju iz drugih razloga. Većinu tikova karakterišu jednostavni pokreti (žmirkanje, učestalije treptanje, mrdanje nosem i sl.). Najčešće su prolaznog karaktera. Ukoliko traju duže, izraženi su ili su složenije prirode, potrebno je konsultovati pedijatra.