Uzroci fekalne inkontinencije 

Fekalna inkontinencija je nemogućnost kontrole pražnjenja crijeva, usljed čega dolazi do neočekivanog ispuštanja stolice. Stepen fekalne inkontinencije može biti različit, od povremenog „curenja“ stolice pri puštanju gasova do potpunog gubitka kontrole u pražnjenju crijeva.

Ako dijete duže vrijeme ima opstipaciju (zatvor), stolica se nakuplja u završnom dijelu debelog crijeva (rektumu), što može uzrokovati istezanje mišića rektuma. Rastezanje rektuma čini da dijete nikad ne osjeća hitnu potrebu da ode u toalet. U takvim situacijama, dešava se da se meka ili tečna stolica prelije preko starog, zaostalog sadržaja rektuma a da dijete to ne osjeti, ili da ne razvije osjećaj o neophodnosti pražnjenja crijeva.

Emocionalni problemi, stres zbog preranog ili prisilnog učenja redovnog odlaska u toalet, ili zbog dolaska nove bebe u porodicu (rođenja brata/sestre), takođe mogu dovesti do fekalne inkontinencije.

Fekalna inkontinencija može imati i drugačije uzroke. Na primjer, može biti izazvana rijetkim neurološkim i mišićne poremećajima ili razvojnim nepravilnostima analnog otvora.

Ovo stanje se naziva i fekalno zaprljanje ili enkopreza.

Fekalna inkontinencija je nevoljna i izvan kontrole djeteta. Zato je nekad jako teško živjeti s njom i normalno je da to kod roditelja izaziva uznemirenost i zabrinutost. Ako Vam ovo zvuči poznato, razgovarajte sa svojim ljekarom o mogućnostima podrške.

Simptomi fekalne inkontinencije 

Fekalna inkontinencija se može različito ispoljavati, pa možete primijetiti samo diskretne tragove na vešu djeteta, ali i veće komade stolice u njegovom donjem rublju.

Dijete s ovim problemom, osim što vrši veliku nuždu van toaleta, često ima i simptome zatvora praćenog bolom prilikom vršenja nužde. Nerijetko se dešava da djeca upravo zbog tog bola izbjegavaju odlazak u toalet. Fekalnu inkontinenciju nekad prate bolovi u stomaku, koji se iznenada javljaju i brzo prolaze. Česte su i duže pauze između vršenja nužde.

Djeca s fekalnom inkontinencijom često imaju i probleme s nekontrolisanim mokrenjem (enurezom), tokom dana ili noći.

Oko 30–50% djece s fekalnom inkontinencijom takođe ima emocionalne probleme ili probleme u ponašanju.

Djeca postižu kontrolu rada crijeva različitim tempom, tako da se fekalna inkontinencija ne smatra medicinskim stanjem osim ako je dijete starije od četiri godine.

Kad treba otići kod ljekara? 

Ako Vaše dijete ima dugotrajnu (upornu) fekalnu inkontinenciju ili zatvor, a starije je od četiri godine, potrebno je da posjetite pedijatra.

Pedijatar će provjeriti da li ima neuroloških ili mišićnih oštećenja i predložiti plan za prevazilaženje ovog problema.

Liječenje fekalne inkontinencije (zaprljanja)

Liječenje fekalne inkontinencije zavisi od uzroka problema.

Ako je glavni uzrok hronična opstipacija (zatvor), pedijatar će napraviti plan liječenja zasnovan na korišćenju laksativnih ljekova i uspostavljanju dobrih navika za rad crijeva.

Roditelji mogu pomoći svom djetetu da stekne navike koje pospješuju pravilan rad crijeva tako što će ga ohrabrivati da redovno ide u toalet. Pokušajte da naučite dijete da poslije svakog obroka, 20–30 minuta nakon što završi s doručkom, ručkom i večerom, sjedi na VC-šolji pet minuta pokušavajući da obavi veliku nuždu. 

Kod neke djece dolazi do određenih problema u ponašanju koji su povezani s fekalnom inkontinencijom. U takvim slučajevima, djetetu je nekad potrebno savjetovanje i grupna ili individualna psihoterapija.

Bez obzira na to kako se liječi, kod većine djece fekalna inkontinencija vremenom nestaje.