Mjerenje tjelesne temperature djeci

Prosječna tjelesna temperatura djece kreće se od 36 °C do 37 °C. Ako je temperatura viša od 38 °C, dijete vjerovatno ima groznicu.

Vrste toplomjera

Tjelesnu temperaturu djeteta najbolje je pratiti pomoću toplomjera. Stavljanjem ruke na čelo ne možete steći dovoljno preciznu predstavu o tjelesnoj temperaturi djeteta.

Danas se za mjerenje temperature uglavnom koriste digitalni toplomjeri.

Digitalni sondni toplomjeri
Tri su glavna načina na koje možete mjeriti tjelesnu temperaturu djeteta koristeći digitalni toplomjer sa sondom:

• Oralno – postavljanjem sonde toplomjera ispod jezika djeteta. Ova metoda mjerenja prikladna je za djecu koja imaju više od četiri godine, jer mlađa djeca obično ne sarađuju dovoljno.
• Aksilarno – ispod pazuha djeteta. Ovu metodu možete koristiti kod djece bilo kog uzrasta. Međutim, preciznost mjerenja je manja nego kod oralne ili rektalne metode.
• Rektalno – postavljanjem sonde toplomjera u završni dio debelog crijeva djietata (1,5 do 2,5 cm od analnog otvora). Neki stručnjaci ne preporučuju ovakvo mjerenje jer postoji rizik da vrh termometra ošteti sluznicu crijeva. S druge strane, ovo je najpreciznije mjerenje i po mnogima najbolja metoda za mjerenje tjelesne temperature beba od rođenja pa do navršenih tri mjeseca. Rektalna metoda mjerenja temperature može se koristiti i kod starije djece, a nekad i kod odraslih. U rijetkim slučajevima, npr. ako postoji sumnja na upalni proces u području trbuha, temperaturu treba izmjeriti i aksilarno i rektalno.

Prije svakog mjerenja toplomjer se mora oprati toplom vodom i sapunom ili dezinfikovati alkoholnom maramicom.

Digitalni ušni toplomjeri

Toplomjer za uho je brz i jednostavan za korišćenje, ali može biti neprecizan.

Digitalni toplomjeri za čelo

Ovi toplomjeri su najjednostavniji za korišćenje, a mogu se koristiti čak i dok dijete spava. Ipak, imajte na umu da nisu dovoljno precizni.

Ostali toplomjeri

Digitalni toplomjeri za cucle, trake za temperaturu i aplikacije za pametne telefone nisu dovoljno precizne metode i ne preporučuju se za mjerenje tjelesne temperature djeteta.

Živini toplomjeri

Živini toplomjeri se više ne preporučuju, jer živa iz oštećenog toplomjera može biti toksična po dijete i okolinu. Kod nas, već više od deset godina ovih toplomjera nema u slobodnoj prodaji, mada ih u nekim domovima roditelji i dalje koriste. Kao alternativa živinim toplomjerima, koriste se oni koji umjesto žive sadrže galijum ili indijum. Ti toplomjeri na sebi imaju oznaku „bez žive“ ili „mercury free“. Ako kod kuće imate živin toplomjer, trebalo bi da ga bezbjedno uklonite i zamijenite nekom od pomenutih alternativa.

Mjerenje temperature 

Bez obzira na to kakav toplomjer imate, važno je da prije prve upotrebe pažljivo pročitate uputstvo.

Slijede neki savjeti koji Vam mogu pomoći da precizno izmjerite tjelesnu temperaturu svog djeteta.

Oralno mjerenje temperature

Koristite toplomjer sa sondom, vodeći pritom računa o sljedećem:

• Ako je dijete popilo toplo ili hladno piće, sačekajte pet minuta prije nego što započnete mjerenje.
• Nježno postavite toplomjer ispod jezika djeteta, sa strane, lijevo ili desno od korijena jezika. Toplomjer treba postaviti što dublje, ali pažljivo da ne izazovete refleks povraćanja.
• Dijete treba da drži toplomjer usnama, a ne zubima, a tokom mjerenja mora da diše kroz nos.
• Pričekajte da se toplomjer oglasi zvučnim signalom, a zatim pročitajte vrijednost koja se pokaže na digitalnom displeju.

Toj vrijednosti dodajte 0,5 °C da biste dobili realnu tjelesnu temperaturu djeteta.

Oralno se temperatura možete mjeriti djeci koja imaju više od četiri godine. Za djecu mlađu od četiri godine ova metoda nije najprikladnija, jer obično nisu u stanju da sarađuju u dovoljnoj mjeri.

Mjerenje temperature ispod pazuha

Koristite toplomjer sa sondom, slijedeći sljedeće korake:

• Recite djetetu da podigne ruku i stavite mu toplomjer ispod pazuha.
• Neka dijete polako spusti ruku preko toplomjera, priljubljujući lakat uz tijelo.
• Pričekajte da se toplomjer oglasi zvučnim signalom, a zatim pročitajte vrijednost koja se pokaže na digitalnom displeju.

Malom djetetu je obično najlakše aksilarno izmjeriti temperaturu. Nažalost, ova metoda je manje precizna od oralnog mjerenja tjelesne temperature.

Dodajte 1 °C ovako izmjerenoj temperaturi da biste procijenili realnu tjelesnu temperaturu djeteta.

Rektalno mjerenje 

Ako djetetu temperaturu mjerite rektalno, prije mjerenja premažite vrh sonde vazelinom. Bebu (dijete) položite na leđa, podignite joj bedra i umetnite podmazani termometar 1,3 do 2,5 centimetra u rektum. Alternativno, dijete možete postaviti na trbuh, da leži u Vašem krilu ili na drugoj čvrstoj podlozi. Položite ruku na djetetov donji dio leđa kako biste ga pridržavali, da se ne pomjera. Nikad ne pokušavajte na silu da stavite toplomjer, zastanite ako osjetite bilo kakav otpor. Kad začujete zvučni signal, mjerenje je završeno. Uklonite toplomjer i pročitajte vrijednost temperature.

Kad treba otići kod pedijatra zbog groznice i visoke tjelesne temperature? 

Ako je beba mlađa od tri mjeseca i ima povišenu tjelesnu temperaturu, treba je odmah odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu. Hitnost je neophodna jer je u ovom uzrastu teško utvrditi da li se radi o ozbiljnoj osnovnoj bolesti.

Kod djece uzrasta 3–12 mjeseci, povišena tjelesna temperatura može biti znak ozbiljnije bolesti. Stoga potražite savjet ljekara, po mogućnosti istoga dana.

Ako je Vaše dijete starije od 12 mjeseci, potrebno je da odete u najbližu nadležnu zdravstvenu ustanovu ili da pozovete službu hitne pomoći ukoliko dijete, pored visoke tjelesne temperature, pokazuje i neki (neke) od sljedećih znakova ozbiljne bolesti:

• žali se na jak bol,
• pospano je,
• koža je blijeda ili plavkasto prebojena,
• pokazuje znake dehidracije,
• otežano diše,
• ukočen vrat,
• uporno povraća, 
• usporeno ili slabo reaguje na stimulanse i draži.

Ako se tjelesna temperatura Vašeg djeteta ni nakon svih primijenjenih mjera (pogledajte poseban članak na tu temu) ne popravi u roku od 48 sati, posjetite svog pedijatra.

Djeci se tjelesna temperatura može mjeriti onoliko često koliko smatrate da je potrebno – na primjer, svaka 3–4 sata. Ali ono što je daleko najznačajnije jeste da budno pratite djetetovo stanje i na vrijeme uočite eventualne znakove neke ozbiljnije bolesti.