Ispitivanje sluha kod novorođenčeta

Ispitivanje sluha novorođenčadi (univerzalni neonatalni skrining sluha) omogućava blagovremeno otkrivanje oštećenja sluha, rehabilitaciju i liječenje.
Body

Oštećenje sluha jedna je od najčešćih urođenih anomalija. Jedno od 1000 novorođenčadi ima teško oštećenje sluha. Mnoge od tih beba nemaju faktore rizika niti simptome koji se mogu uočiti na rođenju.

Kako se vrši ispitivanje sluha?

Za skrining sluha novorođenčeta najčešće se koristi metoda TEOAE (tranzitorna otoakustička emisija). To je jednostavna i pouzdana metoda, bebi ne pričinjava bol niti neprijatnost, a traje nekoliko minuta. Izvodi se postavljanjem mekane slušalice, tzv. olive, u spoljašnji ušni kanal bebe i registrovanjem akustičkih signala. 

Liječenje djece s oštećenim sluhom treba započeti što ranije, jer se tako postižu odlični rezultati u govorno-jezičkom razvoju. Preporuka je da se skrining obavi do kraja prvog mjeseca idealno u porodlištu – pre otpusta kući, kompletna dijagnostika kod djece koja su identifikovana da imaju slušne probleme do kraja trećeg mjeseca, a da se s rehabilitacijom djece sa potvrđenim problemima u sluhu započne do šestog mjeseca života djeteta.

Iz praktičnih razloga, skrining sluha se gotovo uvijek radi u porodilištu, prije otpusta bebe i majke kući.

Ukoliko dijete ne prođe test u porodilištu, da li to znači da ima oštećenje sluha?

Ne znači! Ponekad beba ne prođe test iako je sve u redu s njenim sluhom, a razlozi mogu biti: prisustvo plodove vode ili sirastog maza u spoljašnjem ušnom kanalu, buka u prostoriji, plač bebe, pa čak i zvuci koje beba proizvodi pri sisanju ili disanju ako joj je nosić zapušen. Ukoliko novorođenče ne prođe inicijalni test, on se ponavlja nakon nekoliko nedjelja (tzv. retest). U slučaju da beba ne prođe retest, upućuje se na dalje ispitivanje kod audiologa. TEOAE je skrining metoda, što znači da se na osnovu nje ne postavlja dijagnoza, već se najranije moguće otkrivaju djeca kojoj je potrebno dodatno ispitivanje.

Testiranje sluha u porodilištu nije uvijek dovoljno. Kod neke djece potrebno je sprovoditi kontinuirano praćenje i ispitivanje sluha iako su prošla test u porodilištu. To su djeca koja su u posebnom riziku od oštećenja sluha: prijevremeno rođena djeca, djeca s teškom asfiksijom na rođenju (umanjeno snabdijevanje mozga kiseonikom) i s drugim urođenim anomalijama, djeca koja su preboljela bakterijski meningitis, djeca iz porodica s nasljednim oštećenjima sluha i dr.

Skrining u porodilištu otkriva samo oštećenja sluha koja su prisutna već na rođenju. Kod neke djece oštećenje se ispoljava kasnije, ili je u pitanju lakše oštećenje, pa je potrebno da roditelji kontinuirano prate svoju djecu iako su prošla test u porodilištu. Pratite kako Vaše dijete reaguje na zvuke, pratite razvoj govora i ponašanje i obratite se što prije ljekaru ako posumnjate da dijete ne čuje ili da ne čuje dobro. Ukoliko u porodici postoji nasljedna gluvoća, gubitak sluha se može ispoljiti kasnije. Zato sva djeca s istorijom oštećenja sluha u porodici treba da budu pod nadzorom audiologa.

Zašto je važno da se oštećenje sluha otkrije na vrijeme?

Veoma je važno da se oštećenje sluha prepozna što ranije da bi se izbjeglo zaostajanje u razvoju govora i komunikacije. Prethodno navedena preporuka o dinamici praćenja poznata je kao pravilo 1-3-6: skrining sluha treba obaviti u prvom mjesecu života, ispitivanje i dijagnostiku djeteta koje nije prošlo test završiti do trećeg mjeseca, a s rehabilitacijom slušne funkcije početi najkasnije do šestog mjeseca života. Time se omogućava da dijete u potpunosti razvije govorno-jezičke sposobnosti, a samim tim i ostvari sve svoje potencijale. Rehabilitaciju sluha sprovodi audiološki tim, a po potrebi se uključuju i drugi stručnjaci. Ako dijete ima teško obostrano oštećenje, nekad slušni aparat nije dovoljan, ali se u tom slučaju problem uspješno rješava ugradnjom kohlearnog implantata.