Kako uspostaviti kontakt s djetetom koje je doživjelo traumatično iskustvo

Savjeti za volontere i predstavnike zemlje domaćina

Mnoga djeca koju je rat prinudio da napuste svoje domove i potraže utočište u drugoj zemlji prošla su kroz traumatska iskustva, često bivajući lišena i onog najnužnijeg, hrane ili sna. Zato je neophodno da volonteri i predstavnici zemlje domaćina u komunikaciji s njima budu izuzetno pažljivi. Pri uspostavljanju kontakta s djecom koja su bila izložena stresnim situacijama moraju se poštovati određena pravila i smjernice kako se dijete ne bi osjetilo „napadnutim“ i kako bi mu se pomoglo da vrati osjećaj sigurnosti.

Kako uspostaviti kontakt s djetetom:

I korak: Upoznavanje

  1. Spustite se na nivo djeteta (na primjer, čučnite ili sjednite tako da fizički budete u istoj ravni).
  2. Predstavite se: navedite svoje ime, čime se bavite i u kakvom ste odnosu s djetetom („Zovem se Marija, volonterka sam, pomažem porodicama tokom njihovog boravka u našem gradu“).
  3. Pitajte dijete kako želi da ga oslovljavate (na primjer: „Kako da tе zovem?“).
  4. Objasnite koliko dugo ćete biti s djetetom (na primjer: „Ovdje ćeš prenoćiti, ja ću ostati s tobom dok ne dođe autobus, pa ćeš ići dalje.”).

II korak: Procjena potreba djeteta

  1. Pitajte dijete kako se osjeća.
  2. Pitajte šta mu je trenutno potrebno. Da li želi vodu, hranu, toalet? Je li mu hladno? Možda je dijete bolesno i treba mu liječenje? Da li želi da se igra (možda s drugom djecom, ako su i ona s Vama)?

III korak: Upoznavanje sredine

  1. Pokažite djetetu prostor u kojem će boraviti: gdje je toalet, kupatilo, gdje će ono spavati, gdje može jesti, igrati se itd.
  2. Upoznajte ga s pravilima boravka (na primjer: „Večeraćemo u 19:00 u ovoj prostoriji, a svi idemo na spavanje u 21:00.“).
  3. Ispričajte djetetu nešto o mjestu u kome se našlo (o Vašem gradu/selu i nekim karakteristikama kraja koje treba da poznaje).

IV korak: Podrška

  1. Recite djetetu da ste spremni da ga saslušate ako želi da priča.
  2. Pitajte ga o kojim temama želi da priča.
  3. Pitajte ga o kojim temama radije ne bi pričalo.
  4. Pitajte šta voli da radi (na primjer, voli li da crta, vaja, pleše, pjeva, slaže kocke itd.).
  5. Recite djetetu da ako mu nešto zatreba, može da Vam se obrati.

Šta se ne preporučuje u komunikaciji s djetetom:

  1. Ne ispitujte dijete o vojnim akcijama koje je vidjelo, npr. kako se osjećalo kad su se oglasile sirene, eksplozije, pucnji i sl.*
  2. Ne postavljajte pitanja o rođacima koji su ostali u zoni sukoba.*
  3. Budite pažljivi u fizičkom kontaktu s djetetom – nemojte mu se previše približavati bez njegove saglasnosti, pitajte možete li ga uhvatiti za ruku ili zagrliti prije nego što to i učinite.
  4. Pokažite kako se stvarno osjećate – dijete treba da osjeti da ste i Vi osoba koja ima svoja iskustva. Ako niste raspoloženi, ne morate da razvlačite lice u osmijeh samo zato što je dijete ispred Vas. Djeca osjećaju neiskrenost odraslih, što može negativno uticati na vaše odnose.
  5. Ne razgovarajte s drugima o vojnim operacijama i traumatičnim događajima u prisustvu djeteta.
  6. Ne koristite vulgarne riječi i izraze u prisustvu djeteta.
  7. Izbjegavajte pitanja tipa: „Kako je bilo kod vas?“ Bolje je pitati dijete: „A kako ti se sviđa ovdje?“ ili „Kako bi voljela da bude?“.

*Ispitivanje djeteta o traumatičnim događajima može dovesti do negativnih reakcija ili napada bijesa, što je krajnje nepoželjno. Bolje je da dijete o tome priča onda kad sâmo poželi i bude spremno.