Kako preživjeti gubitak?

Tugovanje je proces u kome osoba prolazi kroz više faza. Obično se izdvajaju sljedeće faze: poricanje, bijes, tzv. faza pregovaranja sa sobom, depresija i prihvatanje. Neki psiholozi prepoznaju čak deset faza ovog procesa. Međutim, ne prolaze svi ljudi kroz ove faze istim redosljedom.

Stoga je ispravnije posmatrati tugu kao skup reakcija na gubitak bliske osobe, koje se manifestuju na više nivoa:

• Emocionalne reakcije: šok, strah, očaj, poricanje, tuga, bijes, krivica, anksioznost, obamrlost, apatija, osjećaj praznine, ogorčenost, bespomoćnost, olakšanje.
• Psihološke reakcije: konfuzija, problemi s pamćenjem i koncentracijom, neracionalno razmišljanje, hiperaktivnost, gubitak osjećaja za stvarnost, opsesija preminulim, osjećaj besmisla, snovi ili noćne more vezane za smrt, iluzija prisustva izgubljene osobe.
• Fizičke reakcije: nesanica ili prekomjerno spavanje, stezanje u grlu, drhtavica, gubitak apetita/prejedanje, bol u različitim djelovima tijela, mučnina, umor, napadi panike.
• Društvene reakcije: usamljenost, osjećaj odvojenosti od drugih, osjećaj napuštenosti, povlačenje u sebe, razdražljivost, gubitak interesovanja za svakodnevne društvene aktivnosti, nevoljnost da se vratite na posao ili učenje.
• Duhovne reakcije: ljutnja na boga, gubitak vjere, veća povezanost s bogom ili crkvom, „pregovori“ s bogom.

Sva ova osjećanja, simptomi i reakcije prirodan su dio procesa tugovanja. Senzacije mogu biti veoma intenzivne, ali osoba koja ih doživljava ne gubi razum.

Treba potražiti psihološku pomoć ukoliko su simptomi toliko jaki da:

• onemogućavaju osobi da normalno funkcioniše, da obavlja obaveze u kući, na poslu ili u školi;
• utiču na odnose s bliskim ljudima;
• situacija se vremenom ne popravlja.