Oboljenja koja izaziva Haemophilus influenzae tip b (Hib)

Infekcija se prenosi kapljično, preko kapljica iz grla i nosa inficirane osobe. Kod novoinficiranih se bolest ispoljava u roku od dva do četiri dana od unošenja bakterije u tijelo.   

U eri prije vakcinacije, ova bakterija se mogla naći u brisu ždrijela kod oko 0,5 do 3% zdrave djece (tzv. zdrave kliconoše). Međutim, kod osjetljive djece koja se inficiraju ovom bakterijom razvijala se infekcija gornjih disajnih puteva, koja je u nekim slučajevima zahvatala i grkljanski poklopac. 

Znaci i simptomi bolesti

Najčešća manifestacija ove infekcije jeste upala grkljanskog poklopca (epiglotisa), dijela grkljana (glotisa) koji se prilikom gutanja spušta i sprečava da hrana ili tečnost prodru u dušnik i respiratorni sistem. Upala ovog poklopca naziva se epiglotitis. Epiglotitis se manifestuje otokom grkljanskog poklopca, koji, pošto se nalazi na ulasku u disajne puteve, sužava dušnik i time onemogućava ili ugrožava disanje i život djeteta. U takvim slučajevima dolazi do naglog pogoršanja stanja djeteta: ono obično poblijedi, postane uznemireno, drži otvorena usta i pojačano luči pljuvačku, otežano i bolno guta, otežano i čujno diše. Takvo stanje zahtijeva hitnu ljekarsku intervenciju.

Ulaskom u krvotok, najčešće preko disajnih puteva, bakterija Haemophilus influenzae širi se kroz tijelo izazivajući upalne procese na raznim drugim mjestima: moždanim ovojnicama, plućima, zglobovima, potkožnom tkivu (najčešće lica i vrata) itd.

I danas se kod nevakcinisane djece mogu javiti ove komplikacije, a znaci bolesti zavise od toga koji je organ zahvaćen infekcijom.

Prije uvođenja vakcine ova bakterija je bila najčešći uzročnik bakterijske upale moždanih ovojnica, koja se ispoljava skokom tjelesne temperature, glavoboljom, pospanošću, ukočenim vratom, povraćanjem i poremećajem mentalnog stanja. Uprkos primjeni antibiotika, bolest se kod 15%–30% oboljele djece završavala oštećenjem sluha i drugim neurološkim oštećenjima, dok je kod 3%–6% djece davala smrtni ishod.

Liječenje

Infekcije su teške i liječe se bolnički, kombinovanom antibiotskom terapijom.

Prevencija

Teške bolesti koje može izazvati bakterija Haemophilus influenzae tip b najbolje se sprečavaju vakcinacijom. Djeci se u prvim godinama života daje konjugovana vakcina (Hib), što znači da se dio bakterije (polisaharidni antigen) vezuje za proteinski nosač kako bi u tijelu djeteta podstakao stvaranje zaštite (antitela) i imunološku memoriju.

Kod nas se Hib vakcina primjenjuje od sredine 2000-ih; u početku se davala pojedinačno, kao monovalentna vakcina, a već cijelu deceniju daje se kao dio kombinovane, petovalentne vakcine, zajedno s vakcinama protiv tetanusa, difterije, velikog kašlja i dječje paralize. Primoimunizacija se obavlja u uzrastima od dva, četiri i šest mjeseci, a prva revakcinacija u uzrastu od 18 mjeseci.   

Bez obzira na vakcinalni status, djeca koja su imala transplantaciju organa, ostala bez slezene (iz bilo kog razloga), imaju anemiju srpastih ćelija, bila na hemioterapiji ili terapiji zračenjem, oboljela od HIV infekcije ili imaju druga stanja praćena smanjenom otpornošću (imunodeficijencijom), primaju jednu do dvije doze vakcine protiv Haemophilusa influenzae b, zavisno od uzrasta u kom se nalaze i nakon obaveznih konsultacija s izabranim pedijatrom i epidemiologom.