Oštećenje vida

Oštećenja vida mogu biti veoma različita – od potpunog nedostatka vida, tj. sljepila, preko slabog vida do nemogućnosti osobe da vidi određene boje. Neka djeca se rađaju s oštećenim vidom, a kod neke do oštećenja dolazi kasnije tokom života, kao rezultat bolesti, povrede ili nekog zdravstvenog stanja. Na probleme s vidom može ukazivati način na koji se dijete ponaša, gleda ili pokreće oči. Ozbiljan gubitak vida ili sljepilo mogu uticati na razvoj i učenje Vašeg djeteta. Rana intervencija je veoma važna i može pomoći djetetu da dostigne svoj puni potencijal.

Šta je oštećenje vida?

Slabovidost podrazumijeva oštećenje vida koje se ne može korigovati naočarima ili ljekovima. Najozbiljniji stepen oštećenja vida jeste sljepilo.

Šta je sljepilo?

Pravno gledano, dijete se smatra slijepim ako ne vidi na šest metara ono što dijete s normalnim vidom može da vidi na 60 metara, ili ako mu je vidno polje manje od 20 stepeni u prečniku (osoba s normalnim vidom može da vidi prostor prečnika 180 stepeni).

Uzroci oštećenja vida

Neka djeca se rađaju s oštećenjem vida, dok kod druge do oštećenja dolazi kasnije, kao rezultat različitih bolesti, povreda ili nekog zdravstvenog stanja.

Najčešći uzroci oštećenja vida su:

  • neurološka oštećenja koja utiču na djelove mozga koji kontrolišu vid (oštećenje kortikalnog vida);
  • genetska stanja, kao što su albinizam i grupa nasljednih bolesti mrežnjače (Retinitis pigmentosa);
  • bolesti koje pogađaju neke prijevremeno rođene bebe i to one rođene znatno prije termina ili bebe koje su imale određene, veće probleme tokom samog porođaja;
  • zdravstveni problemi poput pedijatrijskog glaukoma ili katarakte i malignih bolesti očne jabučice (npr. retinoblastom);
  • infekcije određenim virusima tokom trudnoće – na primjer, virus rubele, citomegalovirus, polno prenosive infekcije, toksoplazmoza itd.;
  • strukturni problemi oka koji ograničavaju vid – na primjer, mala očna jabučica (mikroftalmija) ili potpuno nerazvijena očna jabučica (anoftalmija); 
  • oštećenje ili povreda oka, nervnih puteva koji povezuju oko sa centralnim nervnim sistemom ili sa centrom za vid u mozgu.

Rani znaci i simptomi oštećenja vida

Djeca s oštećenjem vida mogu imati oči normalnog izgleda. Ipak, najčešće postoji nešto u ponašanju djeteta ili u načinu na koji gleda ili pokreće oči što Vas može upozoriti na eventualne probleme s vidom.

Većina beba oko 4–5 nedjelje života počinje da se fokusira na lica i predmete u svom okruženju. Otprilike do 6–8. nedjelje najveći broj beba počinje da se osmjehuje poznatim licima i stvarima koje vide. Ako Vaša beba ima oštećenje vida, možda ćete primijetiti probleme ili kašnjenje u vezi s ovim razvojnim pokazateljima.

Drugi znaci da Vaša beba možda ima problema s vidom:

  • oči se brzo kreću s jedne na drugu stranu (nistagmus), trzaju se ili nasumično „lutaju“;
  • oči ne prate Vaše lice ili predmet, ili beba ne uspostavlja kontakt očima sa članovima porodice i prijateljima;
  • oči ne reaguju na jako svjetlo u prostoriji;
  • zjenice su zamućene, bjeličaste;
  • pogled nije ravan, oči se okreću prema nosu ili izgledaju kao da lebde, klize prema spolja.

Kad je u pitanju starije dijete, znaci upozorenja mogu biti ako:

  • drži predmete previše blizu svog lica;
  • žali se na umor ili mnogo trlja oči;
  • kad gleda stvari izbliza, naginje glavu, okreće je u stranu ili pokriva jedno oko;
  • umori se nakon što gleda stvari izbliza – na primjer, kad čita, crta ili se igra s nečim što može da drži u ruci;
  • čini Vam se da bolje vidi danju nego noću;
  • „ukršta“, okreće oči ili žmiri (tzv. lijeno oko);
  • djeluje nespretno – na primjer, često prevrće stvari ili se spotiče.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnozu oštećenja vida utvrđuje očni ljekar – oftalmolog. 

Efekti sljepila 

Sljepilo može uticati na mnoga područja razvoja i funkcionisanja djeteta, a to su:

  • komunikacija;
  • igranje i druženje s drugima;
  • govor – na primjer, ako dijete ne pokazuje na objekte oko sebe, manja je vjerovatnoća da će ih odrasli imenovati; 
  • kašnjenje u sposobnosti sjedenja, hodanja itd.;
  • kašnjenje u sposobnosti čitanja, pisanja i igranja s predmetima.

Usluge rane intervencije za djecu s oštećenjem vida

Rana intervencija pod nadzorom stručnjaka veoma je važna – može pomoći djetetu da nauči nove vještine, podržati njegov/njen razvoj i komunikaciju.

Vodite računa o sebi i svojoj porodici

Ne dozvolite da Vas briga o djetetu potpuno zaokupi – važno je brinuti i o sopstvenom blagostanju. Ako ste Vi fizički i psihički dobro, bolje ćete se brinuti i o svom djetetu.

Razgovor s drugim roditeljima odličan je način da dobijete podršku. Možete se povezati s roditeljima koji su u sličnoj situaciji tako što ćete se pridružiti nekoj grupi za podršku, a mnoge od njih su aktivne i onlajn.

Ako imate više djece, imajte na umu da braća i sestre djeteta s oštećenjem vida treba da osjete da su Vam jednako važni – da Vam je stalo do njih i kroz šta oni prolaze. Važno je razgovarati s njima, provoditi vrijeme s njima i pronaći pravu podršku i za njih.