Preokupacija materinstvom u prvoj godini

Rođenjem djeteta, psiha majke se „reorganizuje“ na jedan nov, jedinstven način. Ta nova mentalna organizacija naziva se „preokupacija materinstvom“ i predstavlja psihološku osnovu za formiranje identiteta roditelja i ostvarivanje u roditeljskoj ulozi. Ova promjena majci omogućava da reorganizuje svoj dotadašnji život (želje, potrebe, stavove, ciljeve, prioritete).

Teme koje zaokupljaju majku tek rođenog djeteta, glavna pitanja novouspostavljenog majčinstva, mogu biti:

1. Rast i razvoj djeteta – da li je u stanju da njeguje dijete?
2. Uzajamni odnos – da li je u stanju da uspostavi autentičan emocionalni odnos sa svojim djetetom i da li taj angažman omogućava željeni/očekivani razvoj djeteta?
3. Podržavajuća sredina – da li će roditelji/partneri/porodica znati kako da joj pruže potrebnu podršku?
4. Reorganizacija identiteta – hoće li, kao majka, moći da promijeni sopstveni identitet kako bi omogućila i olakšala ove funkcije?

Svaku od ovih tema čine ideje, želje, strahovi, sjećanja i motivi koji određuju ili utiču na majčinska osjećanja, akcije, interpretacije, odnose sa osobama u okruženju i druge oblike ponašanja.

Preokupacija materinstvom nije univerzalna, niti je urođena. Kao privremena psihološka reorganizacija može da traje mjesecima, nekad i godinama, a cilj joj je da obezbijedi najbolju matricu (bazu) za novopridošlog člana porodice. Neosporno je da postoji psihobiološka i hormonska osnova koja omogućava nastanak ove organizacije. Ipak, izgleda da to kako će se ova psihobiološka osnova ispoljavati i kako će uloga majke biti definisana najviše zavisi od sociokulturnih činilaca. I muškarac može biti u stanju da razvije, na poseban način, ovakvu psihičku organizaciju.

Da bi majka stvorila odgovarajuću i podržavajuću matricu (gnijezdo) za razvoj svog djeteta, potrebno je da se osjeća dovoljno podržano, cijenjeno, poštovano, da osjeća da pripada novoj grupi majki, da se osjeća kompetentnom (osposobljenom) za novu funkciju i ulogu, da bude sigurna u svog partnera ili druge osobe u svom okruženju.

Istorijski, tradicionalno, tu matricu je nekada činila proširena porodica sa iskusnim ženama koje su pomagale porodilji, a kasnije majci s malim djetetom. Danas je struktura „potpornog gnijezda“ drugačija – uloga oca je istaknutija, a uloga šire porodice mnogo manja.

Ono što je pokrenuto trudnoćom nastavlja se s rođenjem djeteta – bude se sjećanja na sopstveno djetinjstvo, odnos sa sopstvenom majkom, i javlja se težnja za reorganizacijom (sazrijevanjem) tog odnosa. Uključivanje u škole roditeljstva može mnogo pomoći da ta reorganizacija bude što bolja. Raspitajte se da li škole roditeljstva postoje u Vašoj lokalnoj zajednici (u organizaciji doma zdravlja, vrtića ili nevladinog udruženja).