Promjena okruženja kao način da utičete na ponašanje djeteta

Promjena okruženja djeteta: šta to znači?

Ako se Vaše dijete ponaša na način koji ne odobravate, dobra je ideja da obratite pažnju na ono što se dešava u njegovom okruženju. Mijenjajući djetetovo okruženje, možda ćete moći da promijenite i njegovo ponašanje.

Promjena okruženja može da znači i unošenje sasvim malih promjena u ono što se dešava oko Vašeg djeteta, upravljanje onim na šta možete da utičete. To svakako ne znači preseljenje, promjenu namještaja, ugradnju skupe opreme za igru i sl.

Šta sve spada u okruženje Vašeg djeteta?

Pod okruženjem se podrazumijeva sve ono što može da utiče na ponašanje Vašeg djeteta. To uključuje:

• lokaciju – gdje se dijete nalazi, npr. u parku, kod kuće, u supermarketu;
• igračke, knjige i opremu za igru, uključujući i stvari s kojima možda ne želite da se igra;
• drugu djecu i njihovo ponašanje;
• senzacije poput buke i svjetlosti;
• doba dana;
• Vaše zahtjeve i uputstva.

Svaki od navedenih segmenata okruženja može izazvati neželjeno ponašanje djeteta. Naime, normalno je da Vaše dijete:

• istražuje svoju okolinu;
• želi da se igra sa stvarima oko sebe;
• osjeća umor ako je vrijeme za spavanje;
• osjeća se preopterećeno ako ima mnogo buke ili aktivnosti;
• ne želi da dijeli svoje omiljene igračke;
• ne slijedi Vaša uputstva ako ih ne razumije.

Promjene koje se odnose na fizičko okruženje djeteta

Evo nekih predloga kako da promijenite fizičko okruženja djeteta i pomognete mu da se ponaša na način koji odobravate:

Kod kuće

• Sklonite lomljive ili skupe predmete tako da budu van vidokruga i domašaja djeteta. To je važno za bezbjednost djeteta, kao i za postizanje željenog ponašanja.
• Kreirajte mirni kutak za svoje dijete, gdje će moći da se smjesti kad se osjeća preopterećeno. To može biti samo poseban jastuk, pored koga ćete staviti neke od omiljenih knjiga Vašeg djeteta.
• Osigurajte da svi ekrani – laptop, tablet, televizor... – budu isključeni kad Vaše dijete treba da se fokusira na nešto, npr. da se ujutru spremi za školu.

Okolo naokolo

• Kad se dijete igra napolju, nastojte da to bude na što bezbjednijem mjestu – na primjer, u dvorištu, parku, na igralištu. Bićete manje pod stresom i manji su izgledi da će Vaše dijete svojim aktivnostima uznemiriti druge.
• Dok putujete automobilom, vozom ili autobusom, povremeno mijenjajte mjesta. Na primjer, neka jedan roditelj sjedne između djece, pustite dijete da malo sjedi pored prozora, a zatim neka se zamijeni s nekim i sl.
• Kad imate slobodan dan i želite da ga provedete vani sa svojom porodicom, potražite mjesta na kojima svi možete da uživate – na primjer, igralište za Vaše dijete i kafić u blizini za Vas.
• Koristite muziku da mijenjate atmosferu u kolima dok se vozite. Ako vidite da je djetetu dosadno, pustite neku energičnu, veselu muziku. Kad želite da se smiri, odlučite se za nešto tiho, umirujuće.

Igračke i dječja oprema

• Postavite zaštitnu ogradicu na vrata sobe Vašeg starijeg djeteta. Tako ćete mu omogućiti da se igra s igračkama a da ga u tome ne ometa mlađi brat ili sestra.
• Stavite djetetove omiljene igračke na mjesto koje ono može da dohvati. Na taj način neće doći u iskušenje da se pentra ili ulazi u nebezbjedne prostore tražeći svoje igračke.
• Pomozite svom djetetu da odabere i skloni one igračke koje ne želi da dijeli s djecom koja dolaze u posjetu.

Promjene koje se odnose na vrijeme obavljanja aktivnosti

Na djetetovo okruženje možete uticati i promjenom vremena kad se određene aktivnosti obavljaju. Na primjer:

• Usmjerite dijete na tihe, umirujuće aktivnosti prije spavanja.
• Odlazak u kupovinu s djetetom planirajte nakon popodnevnog spavanja.
• Ustanite ranije kako biste dobili na vremenu i smanjili jutarnji stres i žurbu pred odlazak u školu.
• Večernje kupanje započnite ranije kako biste izbjegli kenjkanje ili napade bijesa zbog izlaska iz kade.
• Planirajte česte pauze tokom dužih vožnji automobilom.

Promjene Vaših zahtjeva i uputstava

Razmislite o načinu na koji svom djetetu govorite ili tražite da nešto učini. Promjena uputstava i zahtjeva koje upućujete djetetu mogla bi da dovede do promjene njegovog ponašanja.

Uputstvo je kad svom djetetu kažete šta da uradi. Dobra strana jasnih, kratkih i jednostavnih uputstava jeste što će Vaše dijete znati šta se od njega očekuje – na primjer: „Molim te, drži me za ruku dok prelazimo ulicu“. S druge strane, ako je uputstava previše, dijete će se osjetiti sputanim, preopterećenim ili će pokazivati otpor i buniti se.

Zahtjev je kad tražite od djeteta da nešto uradi. Na primjer: „Možeš li, molim te, da postaviš sto?“ Na takvo pitanje ono može da odgovori sa „da“ ili „ne“. Zahtjevi daju Vašem djetetu mogućnost izbora i osjećaj kontrole, što može povećati vjerovatnoću da će sarađivati.

Poželjno je da kombinujete uputstva i zahtjeve, a da zahtjeve koristite češće.