Razgovor o teškim temama
Zašto je dobro razgovarati s djecom o teškim temama?
Teške teme su one koje mogu uzburkati emocije i o kojima nije lako razgovarati – razvod, bolest, smrt, nasilje, prirodne katastrofe... Ali sva ta dešavanja su dio života i razgovarajući o njima pomažete djeci da se nose sa životnim poteškoćama.
Podstičući otvorenu komunikaciju o teškim temama, šaljete djeci poruku da s Vama mogu razgovarati o svemu i da ćete uvijek biti tu da ih saslušate ako ih nešto brine. Takvi razgovori su takođe prilika da im objasnite vrijednosti i uvjerenja koja su važna za vašu porodicu i kulturu kojoj pripadate.
Razgovor o teškim temama može biti važan i za opštu dobrobit djeteta. Dijete koje ima priliku da izrazi svoja osjećanja i da se bavi njima lakše će se izboriti sa stresom. S druge strane, ako dijete ne razumije šta se dešava, moglo bi u svojoj glavi stvoriti sliku koja je daleko gora od stvarnog stanja.
Razgovor o teškim temama s mališanima i predškolcima
Način na koji se bavite teškim temama zavisiće od uzrasta Vašeg djeteta i načina na koji ono doživljava svijet oko sebe.
Ako razgovarate s malim djetetom ili predškolcem, važno je da se fokusirate na osjećanja koja dijete razumije i da stvari objašnjavate jednostavnim jezikom. Na primjer:
• „Baka je umrla i nećemo je više vidјeti. Ja sam veoma tužan.“
• „Mi vas zaista puno volimo. Ali mislimo da će porodica biti srećnija ako tata i ja živimo u različitim kućama.“
• „Beba raste u mami, na mjestu koje se zove materica.“
• „I ja sam se stvarno uplašio kad je taj auto naletio na nas, ali sad smo bezbjedni.“
• „Nosimo maske da bismo se zaštitili od koronavirusa.“
Bilo bi dobro da imate što potpuniju predstavu o onome što Vaše dijete vidi ili o čemu priča u vrtiću / predškolskoj ustanovi, kao i o sadržajima s kojima se može susresti u medijima – na primjer, ukoliko se u vašoj zajednici dešavaju neki protesti ili sukobi, vjerovatno postoje i video-snimci tih događaja. Bolje je da sami pokrenete te teme i o svim teškim pitanjima porazgovarate s djetetom nego da čekate da ono samo zatraži objašnjenja.
Planiranje razgovora
Pripremite se, razmislite o tome kako ćete razgovarati s djetetom o nekim teškim temama prije nego što Vas ono pita – tako ćete biti spremni kad na ta pitanja dođe red. Evo nekoliko savjeta za planiranje razgovora na teške teme:
• Sami saopštite svom djetetu tužnu ili strašnu vijest. Ako Vi niste u mogućnosti, zamolite nekoga ko dobro poznaje Vaše dijete da to učini. Kad se nešto tako desi, najbolje je da ne čekate dugo, već da djetetu što prije kažete šta se dogodilo.
• Ako Vam prilike omogućavaju da planirate razgovor, izaberite vrijeme kad ste oboje opušteni i mjesto na kome se Vaše dijete osjeća sigurno.
• Budite iskreni. Na primjer: „Da, tata će sada živjeti s Anom. Ali to ne znači da vas više ne voli.“
• Dajte do znanja svom djetetu da može slobodno da Vam postavlja pitanja.
• Kad razgovor otpočne, potrudite se da stvarno slušate svoje dijete. Uspostavite kontakt očima i sjedite tako da fizički budete u istoj ravni. Dok Vaše dijete govori, pokušajte da prepoznate i imenujete njegova osjećanja kako biste provjerili da li ga razumijete i dali mu do znanja da ga pažljivo slušate.
• Budite spremni da utješite svoje dijete. Nekad je za to potrebno puno nježnosti, maženja i zajedničkog vremena.
• Koristite igre pretvaranja, crtanje, slikovnice ili priče kako biste pomogli svom djetetu da obradi teške informacije.
• Vratite se na tešku temu za nedjelju dana ako je Vaše dijete samo ne pokrene. Imajte na umu da je djetetu neophodno vrijeme da obradi ono o čemu ste pričali, ali će mu možda trebati i ohrabrenje da ponovo razgovara o tome.
Teme o kojima Vam je teško da razgovarate
Možda postoje neke teme o kojima je Vama samima zaista teško da razgovarate. Ako je to slučaj, bilo bi dobro da porazgovarate s partnerom ili prijateljima. U redu je imati osjećanja i dati djetetu do znanja kako se osjećate. Ali ako pokažete veliku uznemirenost, to može biti uznemirujuće i za Vaše dijete. Ako Vas razmišljanje ili razgovor o nekim temama previše uznemirava, obratite se zdravstvenim radnicima ili drugim stručnim osobama od povjerenja.