Samoregulacija

Šta je samoregulacija?

Samoregulacija je sposobnost regulisanja svog ponašanja i reagovanja na događanja u okolini i na sopstvena osjećanja.

Samoregulacija uključuje više sposobnosti: 

• Regulisanje sopstvenih reakcija na osjećanja frustriranosti ili snažnog uzbuđenja
• Smirivanje nakon jakih emocionalnih uzbuđenja (pozitivnih i negativnih)
• Fokusiranje na određeni zadatak
• Preusmjeravanje pažnje na novi zadatak
• Kontrolisanje impulsa
• Učenje ponašanja koja pomažu u saradnji s drugima

Zašto je samoregulacija važna?

Kako Vaše dijete odrasta, samoregulacija mu pomaže u raznim aspektima života:

• Da uči u školi – jer samoregulacija osposobljava dijete da bude u stanju da sjedi i sluša u učionici
• Da se ponaša na društveno prihvatljiv način – samoregulacija omogućava djetetu da kontroliše impulse
• Da ostvaruje prijateljstva – samoregulacija mu omogućava da sarađuje s drugima, da dijeli igračke, ostvaruje zajedničku igru i izražava osjećanja na prikladne načine
• Da bude nezavisnije – samoregulacija omogućava djetetu da samostalno donosi dobre odluke o svom ponašanju, što takođe znači da mu je potreban manji nivo Vaše podrške pri usvajanju odgovarajućih ponašanja u novim situacijama
• Da upravlja stresom – samoregulacija pomaže djetetu da nauči da se nosi s jakim osjećanjima i da se sâmo smiri kad ga obuzme ljutnja ili neko drugo snažno osjećanje 

Kako se i kada samoregulacija razvija

• Djeca razvijaju samoregulaciju kroz sazrijevanje i učenje, kroz tople odnose s bliskim osobama koje odgovaraju na njihove potrebe. Značajnu ulogu u tom procesu imaju odrasle osobe koje okružuju dijete i iz čijeg ponašanja dijete uči. 
• Dijete veoma rano počinje da razvija ovu sposobnost, ali do najvećeg razvoja dolazi nakon druge godine i tokom predškolskog perioda. Sposobnost samoregulacije nastavlja da se razvija sve do odraslog doba.
• Počeci razvoja samoregulacije mogu se opaziti kod sasvim male bebe, na primjer, kad sisa prstić da bi se smirila ili skreće pogled u stranu kad joj je potreban predah od naše pažnje i kontakta i kad je umorna.
• Mala djeca su već u stanju da odlože svoje potrebe i malo sačekaju na njihovo zadovoljenje – na primjer, kad su gladna ili žele neku igračku. S druge strane, i dalje se dešava da ne mogu da odole a da ne otmu igračku iz ruku drugog djeteta, ako je jako žele. Do izliva bijesa (tantruma) dolazi kad malo dijete ima teškoća u regulisanju snažnih emocija.
• Djeca predškolskog uzrasta uče da se igraju s drugom djecom i da razumiju šta se od njih očekuje. Tako će, na primjer, dijete ovog uzrasta biti tiho i šaputati kad je u pozorištu, bioskopu, u nekom društvu. 

Djeca koja inače imaju snažnije emotivne reakcije imaju i više teškoća sa samoregulacijom nego djeca čije su emotivne reakcije blaže.

Kako da pomognete svom djetetu da razvije samoregulaciju?

Djetetu ćete najbolje pomoći da uči samoregulaciju tako što ćete mu pružiti podršku kad mu je potrebna. Evo nekoliko savjeta:

• Pričajte s djetetom o osjećanjima. Na primjer: „Bacio si igračku jer si se naljutio što ne radi? Šta si drugo mogao da uradiš?“
• Kad vidite da se Vaše dijete bori s jakim osjećanjima, podstaknite ga da kaže šta osjeća i koji je razlog. Ponekad je djetetu lakše da to izrazi ako malo sačekate i pustite da se burne emocije stišaju.
• Pomozite djetetu da pronađe adekvatnije načine da iskaže jaka osjećanja. Učite ga da napravi predah ili da traži pomoć odraslih kad se osjeća preplavljeno osjećanjima. Možete, na primjer, reći: „Hajde da se malo odmorimo“, ili: „Mogu da ti pomognem ako hoćeš“.
• Uvijek budite strpljivi. Maloj djeci je veoma teško da se nose s jakim osjećanjima.

Evo i nekoliko strategija koje možete koristiti kako biste pomogli djetetu da razvije samoregulaciju:

• Napravite plan za situacije kad očekujete da će Vašem djetetu biti teško da se ponaša na odgovarajući način. Nastojte da unaprijed napravite dogovor, na primjer: „Sad idemo u prodavnicu u kojoj ima mnogo lomljivih predmeta. Samo ćemo razgledati, ali bez dodirivanja, molim te.“ Pri ulasku u radnju podsjetite dijete na dogovor. Na primjer: „Sjećaš se – samo gledamo, u redu?“
• Pohvalite dijete kad uspije da se savlada u zahtjevnijim situacijama i reguliše svoje ponašanje. Na primjer: „Znam da nije bilo lako, svaka čast kako si mirno sačekao na svoj red“, ili: „Baš mi se sviđa kad tako lijepo dijeliš svoje igračke s drugom“.
• Dajte djetetu lične primjere samoregulacije. Na primjer, pokažite mu da ste u stanju da se bez pretjeranog nerviranja bavite poslom koji je zahtjevan. Možete reći nešto kao: „Uh, baš je bilo teško. Drago mi je što sam uspio da se ne iznerviram ili pobjesnim, a činilo mi se da neću uspjeti.“

Neophodno je da prilagodite svoja očekivanja uzrastu i razvojnom nivou Vašeg djeteta. Tako ćete izbjeći da od djeteta tražite nešto što ono nije u stanju da uradi – bilo zato što još nije razvilo potrebne vještine ili što ne može da razumije šta se od njega traži.

Problemi sa samoregulacijom

Različite okolnosti mogu nepovoljno uticati na sposobnost samoregulacije djeteta, na primjer, umor, neko oboljenje ili promjena rutine. Neka djeca pokazuju mnogo bolju sposobnost samoregulacije u jednoj sredini nego u drugoj. Na primjer, lakše upravljaju svojim ponašanjem dok su u vrtiću ili školi nego kad su u krugu porodice, ili obrnuto. Neka djeca imaju teškoće sa samoregulacijom kad se nalaze u gužvi ili u nekoj bučnoj sredini, na primjer, u tržnom centru.

• Većina ovakvih problema sa samoregulacijom spada u one koji su normalni i očekivani s obzirom na uzrast djeteta.
• Kako dijete raste, razvija se i njegova sposobnost samoregulacije – posebno ako je u tom procesu dijete imalo odgovarajuću podršku bliskih osoba.
• Ukoliko ste zabrinuti zbog ponašanja i reagovanja svog djeteta, možda je dobro da porazgovarate s nekom stručnom osobom. To može biti pedijatar, vaspitač ili psiholog u vrtiću koji poznaje Vaše dijete.

Kad treba potražiti stručnu pomoć? 

• Ako Vam se čini da Vaše dijete ima češće i izraženije izlive bijesa ili problematičnog ponašanja nego druga djeca njegovog uzrasta
• Ukoliko primijetite da se dijete s vremenom sve slabije slabije kontroliše i da su problematična ponašanja češća 
• Ako se ponaša na način kojim dovodi sebe ili druge u opasnost
• Ako se teško disciplinuje i Vaši pokušaji da utičete na njegovo ponašanje ostaju bez rezultata
• Ukoliko je pretjerano povučeno i veoma teško ostvaruje interakciju s drugima
• Ukoliko slabije komunicira i ne pokazuje socijalne vještine kao druga djeca njegovog uzrasta

Ako Vaše dijete ispoljava problematična ponašanja i ima smetnje u razvoju, razgovarajte o tome sa stručnjacima koji rade s djetetom. Oni će Vam pomoći da nađete najbolje načine da pomognete svom djetetu u samoregulaciji i upravljanju sopstvenim ponašanjem.