Uobičajeni znaci psiho-socijalnog stresa kod djece

Djeca različito reaguju na kriznu situaciju, što zavisi od mnogo čega, uključujući i njihov uzrast. Čak i djeca koja trenutno djeluju kao da nisu pogođena krizom nerijetko kasnije prolaze kroz faze lošeg ponašanja ili ispoljavaju primjetne znake stresa.

Evo nekoliko uobičajenih načina na koje djeca reaguju kad su pod stresom:

Uzrast	Reakcija
0–3godine	Drži se uz roditelje više nego obično Regredira – vraća se na ponašanja karakteristična za mlađe uzraste Javljaju se promjene u navikama spavanja i ishrane Povećana razdražljivost – preosjetljivost Povećana aktivnost Izraženiji strahovi Zahtjevnija očekivanja Češće plače
4–6 godina	Drži se odraslih Regredira – vraća se na ponašanja karakteristična za mlađe uzraste Javljaju se promjene u navikama spavanja i ishrane Povećana razdražljivost – preosjetljivost Slaba koncentracija Povećana anksioznost i zabrinutost Postaje mnogo aktivnije Ne igra se Ne priča Preuzima ulogu odraslog
7–12 godina	Povlači se u sebe Pokazuje izraženu zabrinutost za druge koji su pod stresom Javljaju se promjene u navikama spavanja i ishrane Često je uplašeno Veoma je razdražljivo – preosjetljivo Često priča o događaju ili ponavlja iste igre Osjeća krivicu, krivi sebe Uznemireno je Slabo pamćenje i koncentracija Javljaju se fizički simptomi (psihosomatske reakcije)
13–17 godina (tinejdžeri)	Intenzivna tuga Pojačana briga za druge Osjeća krivicu, krivi sebe Pojačan otpor prema autoritetima Pojačana sklonost ka preuzimanju rizika Agresivnost Autodestruktivnost Osjećaj beznadežnosti

Podrška stručnjaka je neophodna ako dijete tokom dužeg perioda pokazuje sljedeće znake stresa:

Povučeno je ili veoma tiho, sa malo ili bez pokreta
Skriva se ili bježi od drugih ljudi
Ne odgovara drugima, ne govori
Pokazuje izraženu i stalnu zabrinutost
Ima fizičke simptome lošeg stanja: drhtanje, glavobolju, gubitak apetita, bolove u tijelu i osjećaj slomljenosti
Agresivno je, pokušava da povrijedi druge
Zbunjeno je ili dezorijentisano

Kako da kreirate okruženje podrške za svoje dijete u stresnim situacijama?

Ponekad je teško zaštititi i izolovati djecu od stresova u okruženju, posebno onih koji su van Vaše kontrole. Međutim, postoje neki jednostavni koraci koje roditelji mogu preduzeti kako bi stvorili okruženje podrške za svoju decu i smanjili loš uticaj kriznih situacija.

ODOJČAD

Pružite im zaštitu i toplinu.
Govorite smirenim, toplim glasom.
Grlite ih i mazite.
Zadržite rutinu spavanja i ishrane, ako je moguće.
Sklanjajte ih od buke i haosa.

MALA DJECA

Posvetite im vrijeme i pažnju.
Pomozite im da održavaju dnevne rutine.
Navodite samo činjenice o onome što se dogodilo i objasnite šta se sada dešava.
Dozvolite im da budu tužni. Ne očekujte unaprijed da će biti naporni.
Slušajte njihove misli i strahove bez osuđivanja.
Definišite jasna pravila i očekivanja.
Pitajte ih o opasnostima s kojima se suočavaju, podržite ih i razgovarajte o tome kako najbolje mogu da se zaštite i izbjegnu da budu povrijeđena.
Ohrabrite ih i obezbijedite im prilike da budu korisni ili od pomoći.

STARIJA DJECA I ADOLESCENTI

Posvetite im vrijeme i pažnju.
Pomozite im da održavaju svoje dnevne rutine.
Navodite samo činjenice o onome što se dogodilo i objasnite šta se sada dešava.
Dozvolite im da budu tužni. Ne očekujte unaprijed da će biti naporni.
Slušajte ih kad Vam govore o svojim mislima i strahovima, bez osuđivanja.
Definišite jasna pravila i očekivanja.
Pitajte ih o opasnostima s kojima se suočavaju, podržite ih i razgovarajte o tome kako najbolje mogu da se zaštite i izbjegnu da budu povrijeđena.
Ohrabrite ih i obezbijedite im prilike da budu korisni ili od pomoći.

Opšti savjeti za svaki dan

Budite nježni prema svom djetetu, grlite ga često, držite ga za ruku. Recite svom djetetu da ga volite. Tako ćete mu pomoći da se umiri i utješi i sačuvati pozitivan uzajamni odnos.
Pokušajte da redovno izdvajate vrijeme i prostor za interakciju jedan-na-jedan sa svojim djetetom.
Ohrabrite dijete da vodi dnevnik.
Normalne rutine su poremećene, pa je važno da ih reorganizujete tako da u najvećoj mogućoj mjeri stvorite stabilan i predvidljiv ambijent za svoju djecu. Pokušajte da očuvate rutinu odlaska na spavanje uvijek u isto vrijeme i da uključite neke aktivnosti zasnovane na učenju.
Ohrabrujte dijete da se igra.
Kontrolišite izloženost Vašeg djeteta vijestima.
Ako dijete želi Vašu pažnju, a Vi mu je ne možete pružiti odmah, uvjerite ga da ćete to učiniti što je prije moguće.
Ohrabrite bezbjedne načine osamostaljivanja Vašeg tinejdžera/tinejdžerke, na primjer, kraći svakodnevni izlasci i šetnje ili održavanje dnevnih rutina na njihov način.
Otvoreno komunicirajte s njima o tome šta se očekuje ili zašto su određene odluke morale biti donijete.