Uspješna komunikacija s djecom u kriznim situacijama
Znaci stresa kod djece
Kako da pružite podršku djeci razgovorom
Priđite djetetu s nježnošću
Objasnite djetetu...
- Ko ste i šta radite, čime se bavite
- Kako se zovete
- Za koga radite
- Zbog čega ste tu
2. Govorite nježno, polako i staloženo.
3. Pokušajte da sjednete ili čučnete pored djeteta, dok razgovarate s roditeljem ili djetetom, vodite računa o tome da budete u istom vizuelnom polju, na istom nivou.
4. Uspostavite kontakt očima ili fizički kontakt, na primjer, držite roditelja ili dijete za ruku, zagrlite ih, spustite ruke na njihova ramena.
Pomozite djetetu da se stabilizuje
Ukoliko Vam dijete djeluje dezorijentisano ili kao da je u stanju panike, pomozite da se umiri. Spustite ton glasa, neka bude opuštajući, govorite staloženo, koristite govor tijela bez naglih, uznemirujućih pokreta. Predstavite se i kleknite, tako da uspostavite direktan kontakt oči-u-oči.
Ohrabrite dijete i roditelje da usmjere pažnju na stvari u svom neposrednom okruženju koje nisu uznemirujuće. Prokomentarišite stvari i objekte koji su u neposrednoj blizini. Pitajte ih: „Koje tri stvari vidite? Koje tri stvari čujete?” i sl.
Ohrabrite ih da udahnu polako i duboko. Prilagodite i svoje disanje ili brojte kako biste djetetu pružili konkretan sadržaj na koji može da se skoncentriše.
Ukoliko dijete reaguje negativno (npr. agresijom), pokušajte da smirite situaciju. Objasnite djetetu da razumijete njegov/njen bijes, ali da agresivnost neće pomoći. Na primjer, recite: „U redu je da si ljuta ili bijesna, ali nije u redu da tada udaraš druge. Molim te da to ne radiš. Ja sam ovdje da se brinem o tebi i da učinim sve što mogu da ti i tvoji drugari budete bezbjedni.“
Postavljajte otvorena pitanja
Neka Vaša pitanja počinju sa „šta“, „gdјe“, „ko“, "kako", „kad“. Na taj način dijete će lakše shvatiti šta se dogodilo i pružiće Vam važne informacije – o tome kako se osjeća i o čemu razmišlja. Pitanje „zašto“ držite u rezervi jer je to pitanje na koje je najteže odgovoriti, ne samo djeci nego i odraslima. Budite pažljivi, Vaša otvorena pitanja ne smiju prerasti u isljeđivanje/ispitivanje.
Slušajte aktivno
Prenesite toplinu i pozitivna osjećanja i verbalnom i neverbalnom komunikacijom:
1. Očuvajte fokus – budite tihi i pustite dijete da govori ne prekidajući ga/je. Govorom tijela pokažite da slušate i da ste skoncentrisani na to što dijete govori.
3. Rezimirajte – s vremena na vrijeme zastanite i rezimirajte ono što Vam je dijete do tada ispričalo. Time pokazujete da ste slušali i da pokušavate da razumijete. Osim toga, na taj način provjeravate da li ste ispravno razumjeli informacije.
Normalizujte i proširite
Normalizacija = uvjerite dijete da je njegovo/njeno ponašanje uobičajeno i normalno. To pomaže djetetu da razumije da postoji razlog za takva njegova/njena osjećanja i reakcije.
Proširivanje = pomozite djetetu da shvati da slične reakcije imaju i druga djeca. Da je sasvim normalno da se tako osjeća i reaguje, da i mnoga druga djeca reaguju na taj način. Da nije samo!
Uključite posrednika
Razgovor s nepoznatima može kod djeteta izazvati nelagodu ili strah. Ako dijete ne želi da razgovara s Vama direktno, razgovarajte preko druge osobe ili neka Vam posrednik bude neka igračka/predmet.
Važno je da prvo uspostavite odnos s djetetom, kako bi osjetilo da ste fokusirani na njega/nju. Na primjer, ako pitate dijete kako je, a ono ćuti, recite: „Mogu li umjesto tebe da pitam tvoju mamu?“ Ako dijete klimne, pitajte mamu. Ako dijete nije s roditeljem, koristite igračku kao posrednika u razgovoru. Kažite: „Tvoj medo izgleda umorno; danas je sigurno prešao dug put. Možda bi želio malo vode. Hoćeš li i ti malo vode?”
Razgovor o sukobima/konfliktima i o smrti
Kada Vam dijete priđe i uputi Vam pitanje koje se odnosi na sukobe/konflikte ili smrt, prvo potražite njegove/njene roditelje. Trebalo bi da oni vode ovaj razgovor sa svojim djetetom. Budite otvoreni prema djetetu i objasnite mu to.
