Uzroci astme

Astma je bolest respiratornog sistema koja djetetu znatno otežava disanje. To je zato što sluznica disajnih puteva otiče kad dođe u kontakt sa faktorima koji predstavljaju „okidač“ za astmu, kao što su razni alergeni, virusne infekcije, dim, fizički napori i promjene vremenskih prilika. Djeca koja imaju astmu mogu biti genetski predisponirana za tu bolest, ali na njenu pojavu takođe mogu uticati brojni faktori iz okruženja.

Šta je astma?

Djeca sa astmom imaju zapaljenje disajnih puteva, što njihov cijeli respiratorni sistem čini osjetljivim na različite „okidače“, faktore koji dovode do napada astme. Kad dijete dođe u kontakt s nekim od tih okidača, dolazi do oticanja sluznice i suženja disajnih puteva, a samim tim i do smanjenog protoka vazduha kroz pluća. U isto vrijeme, mišići disajnih organa se skupljaju i stvara se velika količina gustog, ljepljivog sekreta, koji ispunjava već sužene disajne puteve. Zbog toga dijete otežano diše, disanje je praćeno zvukom nalik na zviždanje i pištanje, javlja se kašalj i stezanje u grudima.

Uzroci astme: geni, faktori rizika, okidači

Djeca sa astmom uglavnom nasljeđuju gene svojih roditelja zbog kojih je veća vjerovatnoća da će i sami dobiti astmu. To se zove genetska predispozicija. Ako Vi, drugi roditelj Vašeg djeteta ili ostali članovi porodice imate astmu, ekcem, polensku kijavicu ili alergije, postoji veća šansa da će i Vaše dijete imati astmu.

Najčešći okidač za astmu je virusna infekcija, često i obična prehlada. Ostali okidači mogu biti polen, fizički napor, promjene vremena, hladan vazduh, duvanski dim, zagađenje, grinje, kućna prašina i kućni ljubimci. Reakcije djeteta na te okidače uključuju otežano disanje praćeno zviždanjem i pištanjem u grudima (tzv. vizing), kašalj i osjećaj nedostatka vazduha (kratak dah). Izloženost duvanskom dimu tokom trudnoće, kao i pasivno pušenje i izloženost zadržanom, rezidualnom duvanskom dimu u toku djetinjstva, mogu izazvati astmu kod djece koja imaju genetsku predispoziciju.

Dijagnoza astme

U najvećem broju slučajeva, nije potrebno da dijete radi bilo kakve posebne testove na astmu. Ljekar obično dijagnostikuje astmu na osnovu istorije bolesti i kliničkog pregleda djeteta. Ako dijete ima teži oblik bolesti ili česte astmatične napade, možda će biti potrebno da se urade posebni testovi disanja ili rendgenski snimak pluća. O tome će odlučiti Vaš pedijatar ili pulmolog. Starija djeca kod koje se simptomi astme iznova javljaju nakon određenog perioda mirovanja možda će raditi spirometriju – testiranje posebnim aparatom koji mjeri protok vazduha u pluća i iz pluća. Pedijatar takođe može uputiti Vaše dijete na alergološko testiranje.