Vakcina protiv oboljenja koja izaziva bakterija Streptococcus pneumoniae

O vakcini

• Ukupno je identifikovano oko 120 različitih tipova bakterije Streptococcus pneumoniae. U svijetu su trenutno dostupne dvije vrste vakcina koje djeci pružaju adekvatnu zaštitu od oboljenja izazvanih najčešćim i najopasnijim tipovima ove bakterije. To su tzv. 10-valentna i 13-valentna vakcina. Desetovalentna vakcina sadrži djelove (polisaharide/šećere) sljedećih tipova (serotipova) streptokoka pneumonije: 1, 4, 5, 6B, 7F, 9V,14, 18C, 19F i 23F. Trinaestovalentna vakcina, pored navedenih djelova serotipova, sadrži i antigene tri dodatna tipa: 3, 6A i 19A. Osim nabrojanih polisaharida, u sastav vakcine ulaze i proteinski nosači i aluminijum-fosfat kao adsorbens. 
• Kod nas je vakcinacija protiv streptokoka predviđena u prvoj godini života za svu djecu koja su rođena 2024. godine, s tim što je ostavljena mogućnost da se ponudi i ostaloj djeci do uzrasta od pet godina. To će se preciznije utvrditi godišnjim programom imunizacija koji svake godine priprema Institut za javno zdravlje Crne Gore. Tako je tokom 2024. godine predviđena i tzv. vakcinacija „sustizanja“ za djecu rođenu 2023. godine. Djeca koja s vakcinacijom započnu u uzrastu starijem od 12 mjeseci, dobijaju dvije doze vakcine u razmaku od dva mjeseca.
• Ranije je ova vakcina bila namijenjena samo djeci s određenim zdravstvenim stanjima usljed kojih su bila izložena povećanom riziku od teških formi bolesti izazvanih streptokom, kao što su meningitis, sepsa i pneumonija. 
• Postoje jasni dokazi da sva djeca imaju velike koristi od ove vakcinacije. Zbog toga, prema Kalendaru vakcinacije u Crnoj Gori, s vakcinacijom treba započeti u prvoj godini života – obično s navršena tri mjeseca, a u slučaju potrebe i s navršena dva mjeseca (više o tome u daljem tekstu). 
• U Crnoj Gori se vakcinacija djece ispod 12 mjeseci starosti sprovodi davanjem tri doze vakcine: prvu dozu dijete prima s navršena tri mjeseca, drugu s navršenih pet, a treću s navršenih 12 mjeseci života, odnosno najmanje šest mjeseci nakon druge doze. Treća doza vakcine može se dati zajedno s vakcinom protiv morbila, zaušaka i rubele.
• Ukoliko se procijeni da je potrebno, dijete može započeti s vakcinacijom i s navršena dva mjeseca života, pri čemu minimalni razmak između prve i druge doze ne smije biti kraći od mjesec dana (četiri nedjelje), dok između druge i treće doze, kako je već rečeno, mora proći najmanje šest mjeseci. U ovom slučaju, prve dvije doze vakcine dijete može primiti istovremeno s heksavalentnom vakcinom (DTaP-IPV-Hib-HepB), s tim što se vakcine daju na različita mjesta – jedna u mišić lijeve, a druga desne noge djeteta. Treća doza vakcine daje se zajedno s vakcinom protiv morbila, zaušaka i rubele.
• Nevakcinisana djeca uzrasta između 12 mjeseci i pet godina starosti, a posebno ona koja su u povećanom riziku jer imaju neka hronična oboljenja/stanja (hronične bolesti pluća, srca i krvnih sudova, bubrega, jetre, nefunkcionalna slezena, imaju transplantirana tkiva i/ili organe, liječe se od neke maligne bolesti, imaju ugrađen kohlearni implantat i dr.), treba da dobiju dvije doze pneumokokne vakcine u razmaku koji nije kraći od dva mjeseca (osam sedmica), i to pod uslovom da se vakcinacija započne u drugoj godini  života (u uzrastu 12–24 mjeseca). Ako se vakcinacija započinje nakon drugog rođendana, dovoljna je jedna doza.
• Prekinuta imunizacija treba da se nastavi s nedostajućim dozama i bez ponavljanja ranije datih doza.
• Vakcina se daje injekcijom u mišić natkoljenice kod odojčadi ili ramena/nadlaktice kod starije djece.
• Ako dijete ima neku akutnu bolest (infekciju) praćenu visokom temperaturom, vakcinaciju treba odložiti do oporavka. Vakcinu ne primaju djeca koja su imala anafilaktičku (alergijsku) reakciju na neki sastojak vakcine (bilo da se radi o aktivnoj ili pomoćnoj supstanci).