Zanemarivanje djece

O zanemarivanju govorimo kad roditelj ili staratelj propušta da zadovolji potrebe djeteta u mjeri koja značajno utiče na djetetov fizički i psihički razvoj. Zanemarivanje nije uvijek namjerno, niti je granica od koje neko roditeljsko ponašanje treba shvatiti kao zanemarivanje uvijek potpuno jasna.
Body

Potrebno je da se određene situacije više puta ponove da bi se potvrdila sumnja i utvrdilo da je riječ o zanemarivanju djeteta. Zanemarivanje može biti fizičko, emocionalno, zdravstveno i edukativno.

Znakovi koji mogu ukazivati na neku vrstu zanemarivanja

  • Dijete je stalno prljavo, neuredno, oko njega se širi neprijatan miris. 
  • Uvijek je u neprikladnoj odjeći ili cipelama, neprilagođenim vremenskim prilikama ili neodgovarajuće veličine.
  • Kod djeteta su česta stanja koja ukazuju na zanemarivanje lične higijene (npr. šuga ili vaške).
  • Ima pokvarene zube, česta su stanja gojaznosti, neuhranjenosti ili pothranjenosti.
  • Dijete ne napreduje u rastu i razvoju jer mu je uskraćena adekvatna ishrana.
  • Roditelji ili staratelji imaju pristup pedijatru, ali ne vode dijete na kontrolne preglede. 
  • Roditelji ili staratelji odbijaju relevantne programe promocije zdravlja djece, koji uključuju imunizaciju, praćenje razvoja i sl.
  • Dijete nema odgovarajući nadzor, koji je u skladu sa uzrastom i karakteristikama djeteta.
  • O djetetu se brine osoba koja za to nije sposobna (iz zdravstvenih, materijalnih ili drugih razloga).
  • Tragovi ugriza životinja mogu ukazivati na to da dijete nije dovoljno paženo i da nije pod neophodnim nadzorom kad je u kontaktu sa životinjom.
  • Kod djeteta se uočavaju razne povrede koje su posljedica neadekvatnog nadzora (opekotine, unošenje štetnih supstanci).
  • Roditelj ili staratelj ne traži medicinski savjet iako dijete ima znakove bolesti ili trpi bol.
  • Okruženje u kojem dijete raste ima niske higijenske standarde, koji ugrožavaju zdravlje djeteta (vlaga, gljivice po zidovima, hladnoća u stanu/kući, nema struje, vode, postoji opasnost od požara).
  • Životno okruženje je neadekvatno za razvojni nivo djeteta.
  • Dijete ne dobija potrebnu pomoć i podršku tokom školovanja.
  • Neopravdano izostaje sa školske nastave.
  • Ne pruža mu se dovoljno brige, pažnje i ljubavi.
  • Dijete samo izjavljuje da se osjeća usamljeno, napušteno, nevoljeno.