Zašto je igra važna za dijete?

Igra je za dijete najprirodniji način da istražuje i saznaje o sebi i svijetu koji ga okružuje, stiče i usavršava vještine kretanja, komunikacije, izgradnje odnosa s drugima, da zaključuje o vezama među stvarima i bićima.
Body

Nestrukturirana, slobodna igra najbolja je vrsta igre za malu djecu. To je igra do koje dolazi spontano, koja se dešava „sama od sebe“ i zavisi isključivo od toga za šta dijete u tom trenutku pokazuje interesovanje. Ona omogućuje djetetu da koristi maštu i prilagođava okolinu sebi – svom tempu, onome što ga zanima i načinu istraživanja koji ga privlači.

Kad pomislimo na slobodnu igru, uglavnom nam padnu na pamet igre imaginacije i pretvaranja (oblačenje/kostimiranje, „kao da“ situacije). Slobodna igra može biti i pravljenje skrovišta od ćebeta ili gradova od kutija, muziciranje na pravim ili zamišljenim instrumentima i slično. Odrasli u ovoj igri mogu, a ne moraju učestvovati.

Strukturirana igra je drugačija. Ona ima unaprijed dogovorena pravila i organizaciju, a često je (u porodicama) vode odrasli. Primjeri takve igre su društvene igre, sportovi, dramatizacija, slagalice/puzle i slično.

Igra se mijenja s uzrastom djeteta: mijenja se izbor igračaka, tip igre, učešće vršnjaka i odraslih u igri i sl. Kako dijete raste, za igru će biti potrebno sve više prostora.

Važno je da roditelji imaju na umu šta je sve za dijete igra – svako istraživanje, kombinovanje, prilike u kojima se namjena stvari može mijenjati, u kojima se može biti bilo ko (npr. kuvar, vanzemaljac), makar nakratko. U tom smislu, igra iz perspektive djeteta nije planirana aktivnost koja se dešava u dogovoreno, za to namijenjeno vrijeme. Dijete igru živi i igrom osvaja svijet.