Zauške (mumps ili epidemijski parotitis)

Zauške su virusna zarazna bolest koju izaziva istoimeni virus (virus zaušaka ili virus mumpsa). Bolest je obično blaga i karakteriše je upala parotida (otuda naziv parotitis za ovu bolest), velikih pljuvačnih žlijezda koje su smještene između donje vilice i ušne školjke. Infekcija se može proširiti i izazvati upalu moždanih ovojnica (meningitis), testisa (orhitis), pluća (virusna pneumonija) i dr. Izvor zaraze je inficirana osoba. Bolest se prenosi u direktnom kontaktu s pljuvačkom zaražene osobe ili kapljicama koje nastaju kad oboljeli kija ili kašlje.

Simptomi i znaci bolesti

Od momenta izlaganja virusu do pojave prvih simptoma kod djeteta najčešće prođu dvije do tri sedmice. Prvi znaci bolesti su povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, glavobolja i malaksalost. Zatim najčešće dolazi do otoka parotide (velike pljuvačne žlijezde koja se nalazi između ušne školje i donje vilice) koji se jasno manifestuje kao otok iza i ispod ugla donje vilice. Mogu biti zahvaćene obje parotidne žlijezde (lijeva i desna), kao i manje pljuvačne žlijezde koje su smještene na dnu usne duplje, ispod jezika. Žlijezde nisu samo otečene, već i jako bolne, posebno pri gutanju i žvakanju. Dječaci se nerijetko žale na bol i otok testisa.

Kao posljedica ove virusne infekcije, može doći do komplikacija. Najozbiljnija je upala moždanih ovojnica ili opni (meningitis), koja se manifestuje glavoboljom, povraćanjem i ukočenim vratom, a najčešće prolazi za desetak dana i bez posljedica. Ali ako dođe do širenja upale na mozak (pojava grčeva, poremećaj svijesti, neurološki ispadi), mogu ostati trajne posljedice – gubitak sluha (jednostrani ili obostrani), paraliza nerava, grčevi, hidrocefalus i dr.

Djeca koja boluju od zaušaka zarazna su nekoliko dana prije i oko nedjelju dana poslije prvih simptoma bolesti.

 

Liječenje

Nema specifičnog lijeka za liječenje zaušaka, ali se tegobe mogu olakšati primjenom različitih vidova terapije. Za smanjenje bola, osjećaja nelagodnosti i povišene tjelesne temperature može se koristiti neki od nesteroidnih antiinflamatornih ljekova u formi sirupa. Djetetu treba što češće nuditi tečnost i omogućiti mu dovoljno odmora. Hrana treba da bude kašasta, mekša, kako bi dijete u ovom periodu što manje žvakalo. Savjetuje se izbjegavanje kisjelih namirnica, koje podstiču lučenje pljuvačke. Lokalna primjena hladnih obloga takođe pomaže.

Nakon preležane bolesti, većina djece se u potpunosti oporavi. Ipak, djeca koja preboluju zauške ne bi trebalo da krenu u vrtić/školu dok ne prođe najmanje 10 dana od početka prvih simptoma i otoka parotidne žlijezde.

 

Prevencija zaušaka

Jedina specifična i najbolja zaštita od zaušaka jeste vakcinacija. Iskustvo je pokazalo da skoro 95% vakcinisane djece nakon dvije doze vakcine razvije zaštitu od ove bolesti. Kod nas se vakcina protiv zaušaka daje u okviru kombinovane vakcine koja pruža zaštitu ne samo od zaušaka, već i od malih boginja i rubele. Prvu dozu ove vakcine djeca primaju u uzrastu 12–15 mjeseci, a drugu pred polazak u školu, u šestoj ili sedmoj godini života.

U našoj zemlji se zauške i dalje sporadično javljaju – u vidu pojedinačnih slučajeva, ali i manjih epidemija. Razlog je u tome što svake godine ostane određeni procenat djece koja nisu vakcinisana, tako da se njihov broj tokom godina uvećava, što pogoduje stvaranju uslova za epidemijsko javljanje ove bolesti.