Prenošenje HIV-a sa majke na dete

Body

Deca se mogu zaraziti HIV-om u materici, tokom porođaja i nakon rođenja kroz dojenje. Ukoliko se ne sprovode preventivne mere, rizik da HIV pozitivna majka zarazi novorođenče iznosi 15 do 30 procenata. Ako majka prima antiretrovirusnu terapiju tokom trudnoće i dojenja, rizik od prenošenja HIV-a na njenu bebu je veoma nizak. Tokom trudnoće, krv majke i bebe se ne mešaju, ali postoji stalna razmena različitih materija između majke i bebe u posteljici. Virus obično ne prelazi placentalnu barijeru, ali ako majka ima bilo kakvu bolest, raste verovatnoća da virus uđe u telo deteta kroz posteljicu. Danas, terapija može smanjiti količinu virusa u majčinom telu do nivoa koji se ne može detektovati. Stoga, uz prave lekove, rizik od prenošenja HIV-a na dete u materici je znatno umanjen. Tokom porođaja, beba prolazi kroz porođajni kanal majke i dolazi u kontakt sa sluzokožom majke. Novorođenče može dobiti virus preko vaginalne tečnosti. Tokom porođaja može doći i do mikropovreda, kidanja tkiva ili ruptura porođajnih kanala. Beba tako može doći u kontakt sa majčinom krvlju, koja sadrži virus. Određene metode porođaja i antiretrovirusna terapija mogu smanjiti rizik od prenošenja virusa tokom porođaja. Majčino mleko sadrži HIV, koji se može preneti novorođenčetu ako majka ne prima antiretrovirusnu terapiju. Digestivni sistem novorođenčeta je nedovoljno razvijen i obilno snabdeven krvlju, što povećava rizik od ulaska virusa u digestivni trakt. Zbog specifičnosti digestivnog sistema odraslih, virus ne može na ovaj način ući u krvotok odraslih.

Kako sprečiti prenošenje HIV-a sa majke na dete

  • Žene bi trebalo da se testiraju na HIV pre trudnoće, ili što ranije u toku trudnoće. Što se pre otkrije HIV, to se pre može započeti terapija i značajno smanjiti rizik od prenošenja infekcije na bebu. Upotreba antiretrovirusnih lekova i drugih strategija pomogla je da se prenošenje HIV-a sa majke na dete smanji na 2 procenta ili manje.
  • HIV pozitivne trudnice trebalo bi da uzimaju antiretrovirusne lekove tokom trudnoće i porođaja kako bi sprečile prenošenje virusa. Planirani carski rez može smanjiti rizik od perinatalnog prenošenja HIV-a.
  • Nakon rođenja, deca koju su rodile žene zaražene HIV-om trebalo bi da primaju antiretrovirusne lekove kako bi se smanjio rizik od infekcije. Antiretrovirusne lekove za novorođenčad prepisuje zdravstveni radnik.
  • Trudnice sa HIV-om treba da razgovaraju sa zdravstvenim radnicima o mogućnostima za dojenje svoje bebe. Uz kontinuiranu upotrebu antiretrovirusnih lekova, rizik od prenošenja na novorođenče koje se doji je nizak, manji od 2 procenta, ali je prisutan. Stoga se komercijalne zamene za majčino mleko mogu koristiti kao alternativa za potpuno eliminisanje rizika od prenošenja virusa na novorođenče, nakon što se proceni njihova prihvatljivost, dostupnost, pristupačnost i bezbednost.
  • Laboratorijsko dijagnostikovanje HIV infekcije kod novorođenčadi obavlja se u skladu sa nacionalnim protokolima. Majka bi trebalo da razgovara o trenutku testiranja sa zdravstvenim radnikom. Zdravstveni radnici će objasniti rezultate testa i potrebu za dodatnim testiranjem kako bi se definitivno utvrdio HIV status deteta.

Većina lekova za HIV je bezbedna za upotrebu tokom trudnoće i ne povećava rizik od urođenih mana kod fetusa. Međutim, zdravstveni radnici bi trebalo da razgovaraju o prednostima i rizicima konkretnih antiretrovirusnih lekova kada pomažu trudnicama sa HIV-om da odluče koje lekove da koriste tokom trudnoće ili dok pokušavaju da zatrudne.