Zašto je igra važna za dete?

Igra je detetu najprirodniji način na koji istražuje i saznaje o sebi i svetu koji ga okružuje, stiče i usavršava veštine kretanja, komunikacije, odnosa sa drugima i zaključuje o vezama među stvarima i bićima.
Body

Najbolji način igre za dete je nestruktuirana, ili slobodna igra. Ova igra se dešava sama od sebe i zavisi isključivo od toga za šta dete u tom trenutku pokazuje interesovanje. Ona omogućuje da dete koristi maštu i prilagođava okolinu sebi- svom tempu, onome što ga zanima i načinu istraživanja koji ga privlači. Kada pomislimo na slobodnu igru, uglavnom nam padnu na pamet igre imaginacije i pretvaranja (oblačenje-kostimiranje, „kao da“ situacije). Slobodna igra može biti i pravljenje skrovišta od ćebeta ili kutije, gradova od kutija, muziciranje na pravim ili zamišljenim instrumentima i slično. Odrasli u ovoj igri mogu, a ne moraju učestvovati.

Struktuirana igra je drugačija. Ona ima unapred dogovorena pravila i organizaciju, a često je (u porodicama) vode odrasli. Primeri za to su društvene igre, sportovi, dramatizacija, puzzle i slično.

Igra se menja sa uzrastom deteta: menja se izbor igračaka, tip igre, učešće vršnjaka i odraslih u igri i slično.  Za igru će biti potrebno sve više prostora kako dete raste.

Važno je da roditelji imaju na umu da igra iz perspektive deteta podrazumeva bilo kakvo istraživanje, kombinovanje, prilike u kojima se namena stvari može menjati, u kojima se može biti bilo ko (npr kuvar, svemirac) makar na kratko. U tom smislu- igra iz perspektive deteta nije planirana aktivnost koja se dešava u dogovoreno, za to namenjeno vreme. Dete igru živi i igrom osvaja svet.