Preokupacija materinstvom u prvoj godini
Teme koje okupiraju majku tek rođenog deteta ili novoformirano materinstvo mogu biti:
1. Rast i razvoj deteta - da li je u stanju da neguje dete?
2. Uzajamni odnos -da li je u stanju da se na autentičan način angažuje u emocionalnom odnosu sa svojim detetom i da li taj angažman omogućava željeni/očekivani razvoj deteta?
3. Podržavajuća sredina - da li će roditelji/partneri/porodica znati kako da formira/omogući potreban sistem podrške?
4. Reorganizacija identiteta - da li će majka/otac biti u stanju da promeni sopstveni identitet kako bi dozvolila i olakšala ove funkcije?
Svaku temu čine ideje, želje, strahovi, sećanja i motivi koji određuju ili utiču na majčinska osećanja, akcije, interpretacije, odnose sa osobama u okruženju i druge oblike ponašanja.
Preokupacija materinstvom nije univerzalna, niti je urođena. Kao privremena psihološka reorganizacija može da traje mesecima, nekada i godinama i ima za cilj da obezbedi najbolji matriks (bazu) za novopridošlog člana porodice. Neosporno je da postoji psihobiološka i hormonska osnova, koja omogućava nastanak ove organizacije, ali izgleda da socijalno-kulturološki činioci, mogu da imaju odlučujuću ulogu u tome kako će se ispoljavati ova psihobiološka osnova i kako će uloga majke biti definisana. Takođe i muškarac može biti u stanju da razvije, na poseban način, ovakvu psihičku organizaciju.
Da bi majka kreirala odgovarajuću i podržavajuću sredinu (gnezdo) za razvoj deteta mora da se oseća dovoljno podržana, vrednovana, poštovana, da oseti pripadnost novoj grupi majki, da se oseti kompetentnom (osposobljenom) za novu funkciju i ulogu, da bude sigurna u svog partnera ili druge osobe u svom okruženju.
Istorijski, tradicionalno, nekada je matriks sačinjavala proširena porodica sa iskusnim ženama koje su pomagale porodilji, a kasnije majci sa malim detetom. Danas je struktura podržavajućeg gnezda drugačija-uloga oca je naglašenija, relativizovana je uloga šire porodice.
Ono što pokreće trudnoća nastavlja se sa rođenjem deteta-bude se sećanja na sopstveno detinjstvo, odnos sa sopstvenom majkom i javlja težnja za reorgnizacijom (sazrevanjem) tog odnosa. U što boljoj reorganizaciji pomaže uključivanje u škole roditeljstva koje se organizuju od drugog trimestra trudnoće.