Seksualno zlostavljanje dece

Seksualno zlostavljanje se dešava kada odrasla osoba, adolescent ili drugo dete uključuje dete u seksualne aktivnost bilo kog oblika.
Body

Seksualno nasilje nad decom u većem broju vrše članovi porodice ili drugi ljudi koji borave u porodičnoj kući deteta ili detetovom okruženju. To su obično osobe kojoj deca veruju, koje su često i odgovorne za brigu o deci. Seksualno nasilje može biti ispoljeno kroz sledeće oblike:

  • Seksualni odnos sa detetom ispod 14 godina sa ili bez detetove saglasnosti;
  • Stupanje u seksualni odnos sa detetom pod prinudom;
  • Podvođenje i posredovanje u dečijoj prostituciji, prisiljavanje deteta na prostituciju, primanje naknade od dečije prostitucije, korišćenje usluga dečje prostitucije;
  • Navođenje deteta da prisustvuje silovanju, seksualnom odnosu ili bilo kojoj drugoj polnoj radnji;
  • Iskorišćavanje deteta za proizvodnju slika, audio-vizuelnih ili drugih materijala pornografske sadržine;
  • Pribavljanje, posedovanje, nuđenje, prodaja, distribucija, prenošenje, prikazivanje, činjenje dostupnom ili stavljanje na raspolaganje dečije pornografije;
  • Svestan pristup dečijoj pornografiji putem informaciono-komunikacionih tehnologija;
  • Polno uznemiravanje, tj. svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje, koje ima za cilj povredu dostojanstva deteta u sferi polnog života.                                                                                                                                           

Kako prepoznati seksulano zlostavljeno dete?

Dete koje je seksualno zlostavljano može imati:

  • genitalne infekcije, fizičke povrede na telu, povrede u genitalnom i analnom regionu,
  • česte psihosomatske smetnje (glavobolje ili bolovi u trbuhu),
  • iznenadno gubljenje ili dobijanje u telesnoj težini
  • neka deca se skrivaju, pokušavaju da budu “nevidljiva”
  • često tuširanje, oblačenje više slojeva ili „naslaga“ odeće, 
  • ispoljavanje ljutnje,
  • teskoba, strah od odlaska kući,
  • strah od mraka i odlaska u krevet,
  • strah od zatvorenih vrata, kupatila, tuša i sobe s jednim vratima,
  • izolovanost, stid, krivica,
  • strah od fizičkog kontakta,
  • odbijanje ili molba da ne ostane s određenom osobom,
  • mokrenje u krevet,
  • tepanje, sisanje palca,
  • konstantno „dobro ponašanje“ ili preterana poslušnost,
  • perfekcionizam,
  • povučenost ili hiperaktivnost,
  • noćne more.

Porodično seksualno nasilje nad decom je okruženo tišinom i sramotom. Deca ne govore o tome ili im se ne veruje. Većina dece ne prijavljuje seksualno nasilje koje doživljava kod kuće jer se plaše šta će se desiti sa njima i njihovim porodicama. Veruju da će njihove porodice biti osramoćene i da će oni (deca) biti kažnjeni.