Stimulacija funkcije šake i motoričkog razvoja kroz svakodnevne aktivnosti

Često se roditelji pitaju koje igračke, igre, okupacija su pogodne za dete da uči i napreduje. Dnevne rutine su prilika za usmeravanje pažnje, poboljšanje funkcije šake učenja čekanja na red: oblačenje, svlačenje, obuvanje, izuvanje, hranjenje, češljanje, pranje zuba, usisavanje, brisanje prašine, metenje, vađenje veša iz mašine, širenje veša, korišćenje pribora za jelo, seckanje hrane, gnječenje, mućenje....
Body

Dnevne rutine

Već od 6.meseca, kada dete počne da hvata svoja stopala, uživa da skida čarape. U drugoj godini ova aktivnost postaje deo razumevanja i izvršavanja naloga: „Skini cipele, skini čarape, obuj cipele i čarape“. Skidanje je aktivnost koja predhodi obuvanju, ali će dete pokazivati inicijativu da pokušava, uvežbava i na kraju uspešno izvede radnju. Isto važi i za svlačenje i oblačenje donjih i gornjih delova odeće. Ako želimo da uključimo i orjentaciju u prostoru i stimulaciju motoričkih aktivnosti, dajemo naloge da odu u sobu i donesu delove odeće iz ormara, postavljamo delove odeće na krevete, fotelje, gde deca mogu bezbedno da se popnu i uzmu ih. Kroz ovakvu vrstu aktivnosti, osim što se stimuliše upotreba šake, stimuliše se i više oblasti razvoja:

  • socijalnu interakciju
  • komunikaciju i razvoj govora
  • poboljšanje motoričkih veština
  • poboljšanje funkcije šake.

Rutine i odrasle i decu čine sigurnim. Jedemo u kuhinji, kupamo se u kupatilu, oblačimo se u sobi, cipele držimo u hodniku, spavamo u spavaćoj sobi.  Sve stvari stoje na istom mestu, odvijaju se po resporedu koji je poznat, na način koji je sličan, bez žurbe.

Hranjenje

Hrana je nutritivna potreba, ali isto tako i moćno senzorno iskustvo. Vrlo često u našoj kulturi hrana nosi poruku ljubavi: "Ko kuva za mene, ko me hrani, taj me voli." Smatra se u našoj kulturi da je dom ona kuća koja miriše na spremljenu hranu. Mirisi iz detinjstva su sećanja koja prizivamo kada želimo da se osećamo prijatno. Mirisi povezuju sećanja. Hrana je u različitim periodima života različito obojena, drugačije je teksture, ukusa, mirisa. U početku, hrana služi za igru, gnječenje, mešenje, razmazivanje, bacanje, a potom ide i u usta na dalju obradu.

Porodični ručak je mesto gde deca posmatraju šta rade drugi i imitiraju ih i uvek žele hranu iz njihovih tanjira. Hrana se može jesti prstima, kašikom, viljuškom, seckati nožem. Jede se uvek na jednom mestu koje je organizacijom u kući predviđeno, bez televizora, telefona ili bilo kog drugog ometanja, jer hrana treba da se doživi svim čulima.

Kućni poslovi

Deca vole da učestvuju u kućnim poslovima. Kroz ove aktivnosti opet proširujemo komunikaciju, produžavamo aktivnu pažnju, poboljšavamo funkciju šake.

  • Brisanje prašine
  • Vadimo opran veš iz mašine
  • Skidamo osušen veš
  • Peremo sudove sunđerom
  • Vadimo i stavljamo sudove u sudo-mašinu
  • Usisavamo kuću
  • Metemo dvorište metlom
  • Kuvamo sa mamom.mutimo, mesimo, merimo kašikom šećer, griz, brašno, zahvatamo kutlačom, cedimo narandžu, sipamo...

Za stimulisanje svih oblasti razvoja kod dece, uglavnom je potrebno:strpljenje, mašta, dnevne rutine u kojima deca učestvuju na svoj način, shodno svojim mogućnostima za koje treba da budu pohvaljena, nagrađena, motivisana za dalje istraživanje i naravno uvek uz nadzor i u sigurnom okruženju.