Briga o bebinim stopalima

Stopala novorođenčeta

Zbog položaja u stomaku, stopala novorođenčeta mogu zauzimati različite pozicije – priljubljena uz potkoljenice, okrenuta ka unutra ili spolja itd. Pozicija u kojoj su stopala Vaše bebe bila u posljednjem tromjesečju trudnoće vidljiva je i po rođenju. To ne bi trebalo da bude razlog za brigu. Stopala novorođenčeta su obično mekana i lako pokretljiva. U svakom slučaju, ljekar u porodilištu pregledaće Vaše dijete i ustanoviti da li postoji neki problem u anatomskoj strukturi stopala. Ako je stopalo kruto i ne pomjera se lako u svim pravcima, kao i u slučaju bilo kog drugog deformiteta, dalje liječenje preuzeće dječji ortoped. 

Baš kao u periodu dok je još bila u materici, Vaša beba će i sada zauzimati razne položaje i pritom pokretati sve djelove tijela, uključujući i stopala. Uzimanje, nošenje, okretanje, prepovijanje, kupanje bebe... pri svim ovim aktivnostima i promjenama položaja tijela, i bebina stopala neminovno dolaze u različite pozicije, bez obzira na to da li je dijete budno ili spava. 

Vježbe za stopala – golicanje, povlačenje, istezanje i sl. – nemaju mnogo efekta, jer se sprovode par puta u toku dana, a stopalo je zapravo u stalnom pokretu kroz kretanje cijelog bebinog tijela.

Briga o stopalima dok dijete uči da hoda 

U toku prve godine bebina mišićna aktivnost raste, a tijelo postaje sve pokretljivije i sve češće mijenja položaj. To znači da stopalo uvijek treba da bude postavljeno tako da obezbijedi najstabilniju poziciju tijelu kako bi se ruke oslobodile za hvatanje. Kad dijete počne da se uspravlja i hoda, cijela tjelesna masa oslanja se na stopala.

Zabluda je da djetetu treba obuvati cipele kako bi se spriječila deformacija stopala. Dijete treba da prohoda bez obuće. Bosa noga je najbolja obuća, jer dijete jača sve strukture stopala oslanjajući se na različite površine, a najbolje bi bilo da hoda po prirodnom tlu.

Kod neke djece se u periodu kad prave prve korake uočava da su potkoljenice malo okrenute ka spolja. Ova pojava poznata je pod nazivom „O“ noge i zahtijeva nadzor pedijatra, a po potrebi i ortopeda. „O“ noge uslovljavaju da oslonac tijela bude malo više na spoljašnjoj strani stopala, ali tretman najčešće nije potreban – riječ je o normalnoj fazi u razvoju i stanju koje će se spontano korigovati.

Motorički razvoj djeteta je dinamičan; jednom kad se učvrsti na nogama, dijete ubrzo počinje da se penje, trči, šutira loptu, skače...Sve te aktivnosti angažuju čitavo tijelo, jačaju kompletnu njegovu muskulaturu, stabilizuju osovinu tijela i na taj način mijenjaju i položaj stopala.

Jačanje struktura stopala u drugoj i trećoj godini života

Oko druge godine rast u visinu postaje sve očigledniji. Sila gravitacije pomjera težište tijela naprijed i kod neke djece se uočava da su koljena preblizu jedno drugom – pojava poznata pod nazivom „X“ noge. Takav položaj nogu uslovljava da oslonac tijela bude više na unutrašnjoj strani stopala. Izabrani pedijatar i po potrebi ortoped nastaviće da prate dijete. Ovaj položaj tijela ne „liječi“ se ortopedskim cipelama i vježbama za stopala, već angažovanjem cijelog tijela kroz aktivnosti koje su prilagođene uzrastu djeteta.

Razvoj stopala, baš kao i cjelokupan razvoj djeteta, predstavlja kompleksan proces. Razvoj i jačanje struktura stopala odvija se kroz aktivnost čitavog tijela. Zato vježbe koje su usmjerene samo na stopala nemaju uticaja na njihov razvoj. Preventivno nošenje obuće nije preporučljivo. Specijalne ortopedske cipele i ulošci, koji se nose po nekoliko sati dnevno kako bi se anatomske strukture „držale pod kontrolom“, pasiviziraju stopalo i onemogućavaju prirodni put njegovog jačanja kroz aktivan pokret.