Prekomerna stimulacija: bebe i deca
Šta je prekomerna stimulacija?
O prekomernoj stimulaciji govorimo kada je dete preplavljeno različitim iskustavima, senzacijama, bukom i aktivnostima, mnogo više nego što može da podnese i isprati. Na primer, novorođena beba će se možda veoma uznemiriti ako se više odraslih u kratkom vremenu igralo sa njom. Dete predškolskog uzrasta može pokazati nekontrolisani izliv besa i frustracije nakon nekog velikog događaja kao što je rođendanska zabava. Dete školskog uzrasta može biti mrzovoljno ako ima previše aktivnosti u danu: ide u školu, zatim u produženi boravak i onda na čas plivanja. Previše stimulisana deca se dosta umaraju i osećaju se preopterećeno. Kada se to dogodi, potrebno im je vreme za odmor i poznato, mirno okruženje.
Znaci prekomerne stimulacije
Ako je vaše novorođenče ili beba previše stimulisana, ispoljiće možda neko od sledećih ponašanja:
- biće nervozna ili umorna
- plačljiva
- delovaće uznemireno ili će okretati glavu od vas
- stisnuće pesnice, mahaće rukama ili će udarati nogama.
Na uzrastu između 2 i 6 godina, dete može da:
- deluje umorno, nervozno i uznemireno
- plače, a ne uspeva rečima da opiše svoja osećanja
- baca se na pod u suzama ili ljutnji
- kaže da ne želi da se bavi određenom aktivnošću ili da izvrši određene naloge
- odbija jednostavne stvari kao što je vezivanje pojasa u automobilu i sl.
Vremenom ćete naučiti da prepoznate znake prekomerne stimulisanosti kod vašeg deteta.
Uspostavljanje ravnoteže između aktivnosti i mirnog perioda
U prvih pet godina života, mozak vašeg deteta se razvija više i brže nego u bilo kom drugom periodu. Rana iskustva – stvari koje vidi, čuje, dodiruje– stimulišu njegov mozak, stvarajući milione neuronskih veza. Detetu je svakako neophodno stimulativno okruženje koje nudi mnogo načina za igru i učenje, kao i mnogo šansi da praktikuje to što uči. Ali to ne znači da morate svaki dan po ceo dan da provodite u igri sa bebom, ili da morate uključivati svoje dete u brojne aktivnosti. Bebama i maloj deci je takođe potrebno vreme bez aktivnosti, u poznatom okruženju. Jednako su korisne tihe igre i aktivnosti, istraživanja okoline na sopstveni način i sopstvenim tempom.To omogućava vašem detetu da nauči kako i čime sve može da angažuje svoju pažnju, čak i da samo pronađe kako da uteši sebe i da se oseća bolje, kada je to potrebno.
Prepoznajte prekomernu stimulaciju kod Vaše bebe
Kada vidite da je vaša beba preplavljena stimulacijama iz spoljašnjeg okruženja, odvedite je na tiho mesto gde može da se umiri – na primer, u njen krevetac. Ako ste napolju sa bebom, možete je staviti u kolica i povesti u šetnju, prekriti kolica pelenom i skloniti bebu od spoljašnje stimulacije. Pokrivanje kolica ili kreveca pomoći će bebi da se umiri jer se tako smanjuju fizičke senzacije. Vašoj bebi takođe može biti umirujuće da je nosite u nosiljci (kenguru, marami za bebe) uz sebe, dok obavljate svakodnevne aktivnosti.
Prekomerna stimulacija kod male dece i predškolaca
Probajte sledeće tehnike smirivanja:
- Pokušajte da ostanete smireni. To će pomoći i Vašem detetu da se smiri.
- Smanjite buku i aktivnosti oko Vašeg deteta. Na primer, isključite TV ili radio, zamolite ukućane da smanje buku.
- Promena okruženja skoro uvek pomaže, odvedite dete u njegovu spavaću sobu ili ga pustite da provede vreme blizu Vas da bi se umirilo.
- Pomozite Vašem detetu da izrazi osećanja koja izražava kroz ponašanje. Na primer, možete reći: „Vidim da si uznemiren/na“.
- Sedite u tišini sa detetom i izaberite aktivnost koja će ga umiriti. Možete da pročitate priču, legnete sa njim, otpevate neke tihe pesme ili ga samo gladite po leđima. Kada se smiri, dajte mu vremena da se igra samo.
- Ako Vaše dete kaže da ne želi da se bavi određenom aktivnošću, pokušajte da saznate šta mu se ne sviđa u toj određenoj aktivnosti. Sa detetom je najbolje razgovarati kasnije, kada uznemirenost prođe.
Utvrdite koja količina aktivnosti odgovara Vašem detetu
Ne postoji jedan „pravi“ odgovor na to koliko je stimulacija previše, jer je svako dete drugačije. Različita deca mogu da se nose sa različitim količinama uzbuđenja. Neka deca se bolje snalaze u snažno stimulišućim okruženjem od druge. Neka vaše dete bude vaš vodič (ono najbolje zna koliko aktivnosti može da podnese) i zapamtite da je umerenost najbolja.
Za bebe i malu decu, dobro je da pored redovnog odmora uz san, izvesno vreme svakog dana provedu u tišini igrajući se ili odmarajući se. Starijem predškolskom detetu za smirivanje pomažu aktivnosti koje ga zaista interesuju ili koje voli. Sportski, muzički i drugi klubovi mogu biti fantastičan način za razvijanje veština, sticanje novih prijatelja i ostvarivanje interesovanja.
Međutim, previše vremena provedenog na organizovanim aktivnostima može doprineti da vaše dete propusti periode opuštanja i zabave, a sposobnost da se usredsredite na obaveze (aktivnosti) je važna životna veština. Podstičući to, pomažete detetu na njegovom putu ka samostalnosti odrasle osobe.