Briga o stopalu
Stopala novorođenčeta
Zbog položaja u stomaku, stopala novorođenčeta mogu zauzimati različite pozicije: „priljubljena“ za potkolenice, okrenuta unutra ili spolja...Lekar u porodilištu će nakon pregleda deteta, dati mišljenje o tome da li postoji problem u anatomskoj strukturi stopala, kada je ono kruto i ne možete ga lako pomerati u svim pravcima.
Dalje lečenje ovih deformiteta je u nadležnosti dečjih ortopeda. Pozicija stopala koju je u poslednjem trimestru fetus imao u uterusu, vidljiva je i po rođenju. Stopalo je mekano, sve strukture stopala možete lako pomerati u svim pravcima. Kao i u stomaku, kada se dete rodi, evidentno je kretanje celog tela, koje uključuje i pokrete stopala. Uzimanje, nošenje, okretanje, prepovijanje, kupanje... Pri svim ovim aktivnostima, promena položaja tela, neminovno uključuje i drugačiju poziciju stopala i kada su budna i kada spavaju.
Vežbe za stopala:golicanje, izvlačenje, istezanje, nemaju nekog smisla jer ih sprovodite par puta u toku dana, a stopalo je u pokretu kroz kretanje celog tela u kontinuitetu.
Stopala u vreme prohodavanja deteta
Sve aktivnija promena položaja u toku prve godine života, podrazumeva da se stopalo uvek postavi tačno tako, da obezbedi najstabilniju poziciju telu kako bi se oslobodile ruke za hvatanje. Uspravljanje i prohodavanje uslovljavaju oslanjanje čitave telesne mase na stopalo.
Detetu se cipele ne obuvaju da bi „sprečile“ deformaciju stopala, dete prohodava bez obuće. Najbolja obuća je bosa noga, kada dete kroz oslonac na različitim površinama, najbolje po prirodnom tlu, jača sve strukture stopala.
Neka deca će u momentu prohodavanja imati položaj potkolenica na spolja, tzv „O“ noge, koje će biti praćene od strane nadležnog pedijatra i po potrebi ortopeda i uslovljavaju oslonac na stopalu malo više sa spoljašnje strane, ali u najvećem procentu predstavljaju normalnu, fiziološku fazu u razvoju.
Motoričke veštine se brzo menjaju, pa dete počinje da se penje, trči, šutira loptu, skače...Sve ove aktivnosti angažuju čitavo telo, jačaju muskulaturu čitavog tela, stabilizuju osovinu tela i na taj način menjaju i položaj stopala.
Jačanje struktura stopala u drugoj i trećoj godini života
Oko druge godine, rast u visinu je sve evidentniji. Sila gravitacije pomera naše težište tela unapred i roditelji uočavaju da kolena stoje jedno ka drugom „X“ noge što opet uslovljava oslonac stopala više sa unutrašnje strane. Praćenje od strane izabranog pedijatra i po potrebi ortopeda je i dalje obezbeđeno. Ovaj fiziološki položaj tela se ne „leči“ ortopedskim cipelama i vežbama za stopala, već opet angažovanjem celog tela kroz aktivnosti koje su prilagođene uzrastu deteta.
Detetov razvoj je kompleksan proces, pa ista stvar važi i za razvoj stopala. Stopalo se razvija i jača svoju strukturu kroz aktivnost čitavog tela. Posebne vežbe samo za stopala nemaju uticaja na razvoj stopala. Preventivno nošenje obuće, specijalnih ortopedskih cipela i uložaka da bi se anatomske strukture „držale“ pod kontrolom i to više sati u toku dana, pasiviziraju stopalo i onemogućavaju prirodni put njegovog jačanja kroz aktivan pokret.