Poteškoće u učenju: uočavanje znakova i pružanje podrške djetetu

Šta su smetnje u učenju?

Smetnje u učenju su stalne poteškoće u čitanju, pisanju i/ili matematici. Dijete sa smetnjama u učenju je ono koje pokazuje nizak nivo sposobnosti u jednoj ili više ovih oblasti kada se uzmu u obzir njegove/njene obrazovne mogućnosti, godine i druge sposobnosti. Neophodno je da smetnje u učenju procijene i dijagnostikuju odgovarajući stručnjaci.

Uzroci smetnji/poteškoća u učenju

Uzroci nastanka smetnji u učenju još uvijek predstavljaju nepoznanicu. Ono što se sa sigurnošću zna jeste da kad dijete ima poteškoće u učenju, djelovi mozga ne mogu adekvatno da obrade informacije. Riječ je o tzv. neurološki zasnovanim teškoćama u obrađivanju, koje najčešće uključuju poteškoće u razlikovanju zvukova u riječima ili probleme s pamćenjem informacija koje nisu međusobno povezane, poput liste brojeva ili slova. Poteškoće u učenju mogu biti genetski uslovljene i u tom slučaju se mogu naslijediti. Ukoliko neko u Vašoj porodici ima poteškoća sa čitanjem, pisanjem ili mu je dijagnostikovana smetnja u učenju, postoji šansa da će se sličan problem pojaviti i u sljedećoj generaciji.

Znaci poteškoća u učenju

Ako sumnjate da Vaše dijete ima poteškoće u učenju, obratite pažnju na neke uobičajene znake:

• dijete ne voli da čita i/ili čitanje smatra teškim;

• ima mnogo problema s pisanjem uobičajenih riječi;

• teško uočava glasove i slogove u riječima;

• teško i sporo zapisuje sopstvene ideje;

• rukopis djeteta je veoma neuredan;

• ne osjeća samopouzdanje u pogledu školskih obaveza.

Ukoliko uočite jedan ili više ovih znakova, to i dalje ne znači da Vaše dijete ima smetnje u učenju, ali može biti alarm da potražite stručno mišljenje. Porazgovarajte s učiteljicom/učiteljem, psihološko-pedagoškom službom u školi ili s vašim pedijatrom.

Dijagnostikovanje smetnji u učenju: koraci koje treba preduzeti

Razgovor s učiteljicom/učiteljem

Porazgovarajte s učiteljicom/učiteljem o tome da li Vaše dijete napreduje prema očekivanjima u čitanju, pisanju i matematici. Takođe bi bilo dobro da pitate kakav je njen/njegov opšti utisak o samopoštovanju i angažovanju Vašeg djeteta u školi. Ovaj razgovor vam može pomoći da zajedno provjerite da li postoji neki obrazac problema.

Pitajte za procjenu

Ako ste i dalje zabrinuti, zatražite formalnu procjenu u školi. U taj proces može biti uključen logoped i/ili psiholog. Oni će Vam pomoći da provjerite sve moguće uzroke. Veoma je važno da pedijatar provjeri vid i sluh djeteta kako biste isključili smetnje te vrste kao uzrok poteškoća u učenju kod Vašeg djeteta.

Objasnite svom djetetu šta znače poteškoće u učenju

Djeca sa smetnjama u učenju ne mogu da čitaju tako lako kao njihovi vršnjaci. To može dovesti do toga da sebe smatraju „glupim“. Pokušajte da objasnite svom djetetu da to što ima poteškoća u učenju znači da njegov mozak malo drugačije obrađuje informacije od drugih, a ne i da je manje pametno od ostale djece. Psiholog ili logoped Vam mogu dati savjet kako da to djetetu predočite na način koji ono može da razumije. Važno je da u razgovoru istaknete pozitivne stvari, one koje Vaše dijete može da uradi. Možete pomenuti i to da je mnogo uspješnih ljudi imalo poteškoće u učenju.

Pomozite djetetu da izgradi otpornost i samopoštovanje

Djeca sa smetnjama u učenju često imaju nizak nivo samopoštovanja. Takođe su u većem riziku da napuste školu ako se teškoća ne otkrije na vrijeme. To znači da je veoma važno rano identifikovati smetnje u učenju i pomoći djetetu da izgradi otpornost – sposobnost da se oporavi od problema i neuspjeha. Razvijanje te sposobnosti veoma je važno za svu djecu, a posebno za onu sa smetnjama u učenju. U nastavku teksta dati su neki predlozi kako da pomognete djetetu da bude otporno i pozitivno u pogledu svojih sposobnosti.

Budite uzor

Budite pozitivni i puni samopouzdanja. Na primjer, ako ste napravili tortu koja nije dobrog ukusa, možete reći: „Nije važno. Sljedeći put ću probati drugi recept.“ Ili, recimo, ukoliko dobijete negativne povratne informacije na poslu: „To je teško čuti, ali mogu i naučiti iz toga.“

Pohvala i ohrabrenje

• Uvijek pohvalite svoje dijete kad nešto pokušava da uradi.

• Radujte se sposobnostima i dostignućima svog djeteta ističući sve ono u čemu se dobro snalazi. To može biti sport, muzika, gluma, ljubaznost i druželjubivost Vašeg djeteta ili neke njegove vještine, npr. ako voli da priprema hranu.

• Ohrabrite dijete da primijeti pozitivne stvari u svom životu kako bi shvatilo da su poteškoće u učenju samo jedan mali dio onoga što ono jeste.

• Ohrabrite svoje dijete da analizira šta mu pomaže da prevaziđe poteškoće – na primjer, da li mu pisana uputstva i dijagrami pomažu ili više voli govorna uputstva?

• Izdvojte vrijeme za svoje dijete, budite s njim, slušajte ga, zabavite se zajedno. Time mu šaljete poruku da je važno i da ga podržavate.

• Ohrabrite dijete da isproba nove stvari. Ako uvidi da kroz praksu i uz dosta upornosti može da uči i napreduje, to će mu pomoći da istraje u situacijama koje su za njega teške.

Odgovornosti i očekivanja

• Dajte svom djetetu priliku da preuzme dio porodičnih obaveza i da samostalno donosi odluke i izbore. Osjećaj kontrole je moćan graditelj samopoštovanja.

• Budite podrška svom djetetu, ali nemojte previše da ga štitite.

• Dajte mu priliku da isproba nove stvari, poput kuvanja, šaha ili fotografije. Možete zajedno obavljati ove aktivnosti, to je dobar način da podstaknete dijete i učinite da mu učenje novih vještina bude zabavno.

Dodatna podrška za smetnje u učenju

Dodatna podrška može pomoći Vašem djetetu da ima najbolje šanse za uspjeh u školi. Postoje razne vrste podrške za djecu s poteškoćama u učenju. Kakva podrška odgovara djetetu, to zavisi od vrste i težine problema s kojima se suočava. Možete razgovarati s učiteljicom/učiteljem ili drugim stručnjacima koji rade s Vašim djetetom i koji će možda preporučiti dodatnu podršku. U tom slučaju, radiće se profesionalna procjena, koja omogućava da dijete dobije dodatno vrijeme za testove u školi, dozvolu da koristi specijalni kompjuterski softver itd. Možda ćete morati da isprobate nekoliko različitih pristupa prije nego što utvrdite šta je najbolje za Vaše dijete i porodicu. To iskustvo je takođe prilika da Vaše dijete uči kako da bude uporno i da ne odustaje.