Disleksija

O disleksiji

Disleksija je poremećaj koji podrazumijeva ozbiljne poteškoće u čitanju, izgovaranju riječi, pisanju i pravopisu uprkos tome što dijete ulaže trud i ima podršku u učenju.

Disleksija je vrsta smetnji u učenju, tačnije, ozbiljna poteškoća u određenoj oblasti učenja. Ponekad se naziva i specifičnim poremećajem učenja.

Problemi koje osobe s disleksijom imaju nisu vezani za inteligenciju. Djeca s disleksijom imaju dobar intelektualni potencijal za učenje i sticanje vještina, ali na drugačiji način razvijaju jezičke sposobnosti i mnogo su uspješnija u usmenom nego u pismenom izražavanju.

Uzroci disleksije

Ne zna se tačno šta uzrokuje disleksiju, ali se njena pojava može dovesti u vezu s porodičnom zdravstvenom istorijom i genetskom predispozicijom – čini se da geni koje roditelji prenose utiču na djelove mozga odgovorne za govor i jezik. 

Znaci disleksije

Simptomi disleksije se uglavnom ispoljavaju u prve dvije godine školovanja, kad djeca počnu da uče da čitaju.

Teže je procijeniti da li dijete ima disleksiju prije nego što krene u školu. Utvrđeno je da je učestalost disleksije veća kod djece koja su značajno kasnila u razvoju govora i prve funkcionalne fraze izgovorila u uzrastu od dvije i po do tri i po godine.

Neki rani znaci upozorenja mogu se uočiti u predškolskom uzrastu, pa je važno obratiti pažnju ako dijete:

• ne govori gramatički pravilno, izostavlja veznike, predloge;
• govori „telegrafski“, ima siromašniji rječnik nego njegovi/njeni vršnjaci;
• pogrešno izgovara više riječi nego što je to slučaj s drugom djecom istog uzrasta;
• nije u stanju da se igra s glasovima u riječima – na primjer, poteškoće u rimovanju i jednostavnih riječi (npr. led – med – red), ili izgovaranju onih koje počinju istim glasom (npr. moj mali medo);
• teže mu/joj je da ponovi dugačku riječ ili rečenicu nego njegovim/njenim vršnjacima; 
• teško shvata složene naloge, ne razumije složene rečenične konstrukcije, traži objašnjenja, žali se da ne razumije što se od njega/nje traži;
• sporo povezuje slova i odgovarajuće glasove, ne prepoznaje prvi glas u riječi, nema izgrađen osjećaj da se riječi sastoje od glasova, nije u stanju da razloži na glasove riječ od tri ili četiri slova.

Kad dijete krene u školu, znaci disleksije mogu biti:

• teškoće u izgovaranju riječi  – na primjer, nije u stanju da razloži na glasove riječi kao što su oko (o-k-o), med (m-e-d), lav (l-a-v);
• teško povezuje glasove u riječ – na primjer, ne može da poveže glasove s-a-t da bi izgovorio/izgovorila riječ sat;
• pogađa i pamti izgled napisanih riječi umjesto da ih izgovara dok čita;
• dok čita, zaboravi slova koja je pročitao/pročitala, pa ima problem s razumijevanjem pročitanog; 
• muči se da zapamti riječi, čak i ako ih mnogo puta pročita i napiše; 
• teže čita i sriče slovo po slovo nego ostala djeca istog uzrasta. 

Ako Vaše dijete ima neke od ovih poteškoća, to ne mora da znači da ima disleksiju.

Ako strahujete da bi Vaše dijete moglo imati poteškoća u učenju, ako traži da mu čitate iako je naučilo slova, izbjegava da čita ili mu treba puno vremena da bi čitalo ili pisalo po diktatu, važno je da što prije potražite stručnu pomoć. Mnoga djeca s poteškoćama u učenju vremenom postanu prilično dobra u prikrivanju problema, ali ti problemi ostaju i usložnjavaju se. 

Dijagnostikovanje disleksije

Ako imate porodičnu istoriju poteškoća u čitanju ili mislite da Vaše dijete ima problema u školi, posebno sa čitanjem i pisanjem, postoji nekoliko koraka koje možete preduzeti kako biste dobili dijagnozu.

1. Razgovarajte s učiteljicom Vašeg djeteta.
Prvi korak je razgovor s učiteljicom. Od nje možete saznati kako Vaše dijete napreduje u čitanju i pisanju, ali i u ostalim predmetima, i kakav je njen opšti utisak o tome kako se dijete snalazi u školi. 

Učiteljica će Vam reći kako Vaše dijete napreduje u savladavanju temeljnih vještina učenja, čitanju i pisanju, što će Vam pomoći da utvrdite da li postoje neki ustaljeni problemi, obrasci poteškoća koji se ponavljaju.

2. Zatražite procjenu.
Ako ste nakon razgovora s učiteljicom i dalje zabrinuti, obratite se školskoj upravi i zatražite da se organizuje formalna procjena.

Ovu procjenu radi isključivo logoped. Neke škole u sastavu svoje stručne službe nemaju logopeda, pa se procjena ne može izvršiti u školi. U tom slučaju, razmislite o tome da dijete povedete u neku drugu ustanovu, gdje logopedi mogu uraditi procjenu.  

Uput za logopeda možete dobiti od Vašeg izabranog ljekara. 

Specijalizovana podrška djeci s disleksijom

Uz stručnu podršku, veliki broj djece s disleksijom poboljšaće svoje vještine čitanja, sricanja i pisanja.

Oblici podrške koji mogu pomoći Vašem djetetu uključuju:

• dodatni rad u malim grupama u školi;
• podučavanje jedan na jedan;
• dodatno vrijeme za završavanje testova;
• specijalizovani kompjuterski softver – na primjer, s opcijama za provjeru pravopisa, čitanje ekrana, predviđanje riječi ili prepoznavanje glasa.

Bilo bi dobro da razgovarate sa stručnom službom škole o najboljim vidovima podrške za Vaše dijete.

Važno je da znate: što ranije dijete s disleksijom dobije stručnu pomoć, veće su mu šanse da dobro napreduje.

Ne postoji „magično rješenje“ za disleksiju, ali ima mnogo jednostavnih, podržavajućih i produktivnih načina da se pomogne djeci sa smetnjama u učenju. Obratite se logopedu i stručnoj službi škole kako bi se Vašem djetetu omogućila individualna podrška, kao i podrška vršnjaka.

Roditeljska podrška djetetu s disleksijom

Postoji mnogo toga što možete učiniti da podržite svoje dijete:

• Pomozite svom djetetu da bude uporno, da ne odustaje. Na primjer, nagradite i pohvalite njegov/njen trud i uspjehe, bilo u učionici ili u drugim oblastima, kao što su sport, drama, muzika.
• Pomozite djetetu da se izbori s negativnim mislima i izbjegne neuspjehe. Na primjer, recite mu: „Ne dozvoli da te ono što se danas dogodilo obeshrabri. Sjeti se samo šta si sve uspio da postigneš ove godine. Uz malo više vremena i vježbe uspjećeš i u ovome.“
• Budite u bliskom kontaktu s učiteljicom (nastavnikom/nastavnicom) svog djeteta, jer je važno da znate šta možete raditi kod kuće da biste podržali djetetov školski rad i druge uspjehe.
• Čitajte svom djetetu sve dok ne nauči da samostalno čita.
• Nudite djetetu knjige koje odgovaraju njegovim/njenim čitalačkim sposobnostima. Birajte tekstove s izrazima koje je Vaše dijete naučilo i izbjegavajte one s previše teških riječi.
• Pokušajte da naučite svoje dijete da izgovara glasove i povezuje ih u riječi, umjesto da pamti kako te riječi izgledaju.