Razvojna i porodično orijentisana intenzivna njega prijevremeno rođenog djeteta

Iako je s razvojem intenzivne njege znatno povećana stopa preživljavanja prijevremeno rođenih beba, istraživanja pokazuju da su ova djeca, zbog veoma intenzivnih procedura kojima su izložena, i dalje u visokom riziku od neonatalnih oštećenja: hronične bolesti pluća, oštećenja vida, moždanih krvarenja i oštećenja crijeva, kao i od smetnji u neurofiziološkom, neuropsihološkom, psiho-emocionalnom i psiho-socijalnom razvoju.

Zašto je individualizovana razvojna njega važna? 

Tradicionalni ambijent jedinice intenzivne njege karakteriše fokusiranost osoblja na zadatke i protokol. Za novorođenče, takvo okruženje predstavlja potpunu odvojenost od roditelja, senzorno preopterećenje, a često i izloženost invazivnim i bolnim iskustvima. Tzv. fetalna beba, tj. beba koja je na svijet došla prerano, i dalje očekuje dnevni ritam majke i „prigušeni“ uticaj draži iz spoljašnjeg svijeta: zvuka, mirisa, ukusa, vizuelnih i taktilnih senzacija. Pošto ne može da nam kaže kako se osjeća, ona nam to pokazuje svojim signalima komunikacije, putem tri glavna sistema: 

1. autonomnog nervnog sistema – promjene obrasca disanja, promjene srčanih otkucaja, promjene boje kože, štucanje, naprezanje crijeva, kašljanje, kijanje, zijevanje, drhtanje;
2. motoričkog sistema – izmjene tonusa mišića, širenje i savijanje prstiju, pravljenje grimasa, plaženje jezika, nagli, nekontrolisani pokreti;
3. signala stresa – nemirno spavanje ili paničnost, napetost i uznemirenost u budnom stanju, izraz zebnje na licu, uporan plač ili plač izmijenjenog zvuka, brze promjene stanja, razdražljivost.

Da bi se novorođenčetu pomoglo, na osnovu dugotrajnih posmatranja razvijen je princip individualizovane razvojne njege. To je pristup zasnovan na čitanju gorenavedenih znakova ponašanja i na kreiranju individualizovanog plana njege kako bi se smanjio nesklad između očekivanja nezrelog mozga i stvarnog iskustva u okruženju jedinice intenzivne njege. Individualizovana razvojna njega novorođenčeta podrazumijeva:

1. detaljno posmatranje ponašanja novorođenčeta, koje predstavlja osnovu za preporuke kako najbolje smanjiti stres i poboljšati razvoj djeteta;
2. edukaciju osoblja za primjenu ovih principa kroz saradnju s porodicom djeteta;
3. poboljšanje medicinskog blagostanja, neuro-bihevioralnog i emocionalnog funkcionisanja novorođenčeta, kao i poboljšano povjerenje roditelja.

Kako se primjenjuje individualizovana razvojna njega?

Postoji više načina na koje se individualizivana razvojna njega sprovodi: 

• stvaranjem odgovarajućeg okruženja u prostoriji (položaj inkubatora u odnosu na prozore, lavaboe, stolove itd., osvjetljenje, zvuk, aktivnosti);
• prilagođenim okruženjem u inkubatoru ili krevetu (upotreba „gnijezda“ i poklopca inkubatora);
• upotrebom pomagala za samoregulaciju (pozicioniranje, pomagala za sisanje ili hvatanje, zaštita za oči);
• određivanjem vremena i koordinacijom aktivnosti vezanih za njegu (dnevni ritam, grupisanje intervencija).

Slika 1. Prekrivači za inkubatore

Slika 2. Lampe sa fokusiranim svjetlom         

Slika 3. Pozitivan dodir

Slika 4. Pravilno pozicioniranje

Učešće porodice u intenzivnoj razvojnoj njezi novorođenčeta 

Porodično orijentisana njega sastavni je dio individualizovanog pristupa njezi i razvoju novorođenčeta, a podrazumijeva učešće roditelja u svakodnevnoj njezi djeteta u bolnici. Takav pristup počiva na partnerstvu roditelja i zdravstvenih radnika, pri čemu zdravstveni radnici prelaze iz svoje primarne uloge njegovatelja u ulogu mentora, obučavajući roditelje za primjenu njege novorođenčeta. Porodično orijentisana njega se sprovodi prema planu koji roditelji i zdravstveni radnici zajedno prave u skladu s potrebama novorođenčeta. Primjena ovakve njege zahtijeva određene uslove, kao što su fotelje smještene pored inkubatora i sobe posebno dizajnirane za ovu namjenu, gdje porodica boravi sa svojom bebom.

Slika 5. Primjena njege pored inkubatora       

Slika 6. Soba za boravak porodice

Pozitivni efekti individualizovane razvojne njege

Individualizovana razvojna njega ima mnogo pozitivnih efekata na zdravstveno stanje novorođenčeta: kraća primjena respiratora i terapije kiseonikom, rjeđa pojava hronične bolesti pluća i krvarenja na mozgu, bolje hranjenje, kraći boravak u bolnici, manje povrataka na odjeljenje intenzivne njege, bolje sazrijevanje mozga, bolja pažnja, komunikacija, fina i gruba motorika, manje smetnji u razvoju. Manji troškovi liječenja takođe spadaju u pozitivne efekte primjene principa ove njege.