Igra napolju
Igre napolju imaju u pravilu manje strukture. Prirodno okruženje- livade, šume- traže od deteta da osmisli način na koji će ga istraživati i čime će se zabaviti. Ovakav podsticaj je odličan za dete. Jednako tako, kada postoje uslovi za to, igre napolju mogu uključivati i učešće deteta u rutinama- briga o bašti, dvorištu, cveću i slično. Jednostavna šetnja do parka može da bude podsticaj da dete saznaje o bezbednosti, razgovara o okruženju, uočava i analizira ponašanja ljudi i slično.
Prvo što nam padne na pamet pri pomisli na igru na otvorenom je- značajno manje ograničena mogućnost kretanja. Čak i mala deca, koja tek prohodavaju ili uvežbavaju veštinu hodanja, pa i ona koja puzaju- mogu da dobiju puno prilika za uživanje u takvim prilikama.
Za sasvim male bebe boravak napolju znači puno novih mirisa, zvukova, puno prilika da dodirom istražuje drugačije podloge i slično. Zato napravite piknik sa bebom- neka uživa u igri potrbuške na ćebetu, neka puza po ćebetu i travi, neka gleda kretanje lišća, neka pokreće noge kroz lišće koje šušti, ili ga hvata rukama- stiska i „gnjavi“, neka sluša ptičice i slično. Ne zaboravite- pola uživanja u ovakvim avanturama je u odnosu sa vama: pričajte sa bebom, nosite je, pomozite da dohvati šta želi, prepoznajte njeno interesovanje ili doživljaj, pa mu dajte ime, podstičite bebu na razgovor, mazite se.