Ponašanja beba i male djece koja mogu da Vas zabrinu: stidljivost

Stidljiva mala djeca često pribjegavaju sakrivanju iza roditelja, izbjegavaju da se uključe u igru s vršnjacima ili odraslima, odbijaju da govore kad neka, za njih nepoznata osoba, pokušava da razgovara s njima.

Dijete se uglavnom „otkravi“ kad provede malo više vremena s nekom osobom, ili kad mu situacija u kojoj se nalazi postane poznatija. Ponekad, stidljivost neće nestati sasvim, ali će dijete malo-pomalo postajati sve slobodnije i sigurnije u sebe kad komunicira s drugima.

Šta možete da uradite?

• Dajte bebi/malom djetetu vremena da se osjeti prijatno. Ne insistirajte na kontaktu, ni fizičkom (uzimajući dijete u ruke, podstičući ga na poljupce, zagrljaje, rukovanje), niti na kontaktu riječima (podstičući ga da odgovora na pitanja).
• Dajte djetetu do znanja da su njegova osjećanja u redu, imenujte ih i budite jasni u poruci da ćete zajedno naći način da se ono osjeća bolje (na primjer, možete reći: „Vidim da se malo plašiš jer ne poznaješ onu djecu. Hajde da prvo zajedno pogledamo šta se sve tamo dešava.“).
• Budite uz svoju bebu ili malo dijete u situacijama koje su za njega nove i u situacijama koje zahtijevaju interakciju (na igralištu, u igraonici). U takvim prilikama, nastojte da podržavate svoje dijete u istraživanju prostora, igračaka. Uvijek pohvalite „hrabra“ ponašanja – kad dijete odgovori, pogleda u osobu, pokuša nešto novo, ostvari neki kontakt, odvaži se da se igra dalje od Vas ili s nekim.
• Reagujte smireno i odmjereno – kad dijete pokazuje naglašenu stidljivost, ne budite grubi, ali ga nemojte ni pretjerano tješiti. Nastojte da situaciju prikažete uobičajenom, a da istovremeno pokažete da razumijete da se dijete osjeća nelagodno i da ste tu da zajedno nađete način da se osjeća bolje. Vi ste model za svoje dijete, dajte mu mogućnost da uči gledajući Vaše reakcije, prilagođavanje i ponašanje (na primjer, kad Vam se neko obrati, uvijek odgovorite).
• „Stanite na stranu“ Vašeg djeteta. Ako ga neko nazove stidljivim, slobodno ga ispravite pred djetetom: „Potrebno mu je neko vrijeme da se zagrije i upozna ostale. Čim mu bude prijatnije, pridružiće vam se u igri.“ Na taj način šaljete djetetu poruku da razumijete kako se osjeća, prihvatate ga i sigurni ste da će biti vješto da se u toj situaciji snađe.

Kad je stidljivost problem? Ponekad stid može da preraste u anksioznost – pretjeranu zabrinutost. Ako dijete pokazuje izraženu stidljivost, koja ometa njegovo i Vaše funkcionisanje (ne može da ide na neka mjesta, izbjegava situacije koje traže kontakt, pokazuje strah ili nelagodu na igralištima, u igraonicama i sl.), a s vremenom ne dolazi do pomaka, potražite savjet stručnjaka.