Poremećaji u govoru (artikulaciji glasova)

Većina male djece ima problema s izgovorom pojedinih glasova, ali neke smetnje u govoru mogu biti znak poremećaja u artikulaciji glasova. Ako govor Vašeg djeteta zvuči nezrelo, ako ne izgovara riječi kao što biste očekivali ili primjećujete da je frustrirano zbog govora, najbolje je da potražite pomoć. Konsultujte se s vaspitačima svog djeteta ukoliko dijete pohađa vrtić, ili se obratite izabranom pedijatru, koji će Vas uputiti gdje da potražite podršku.

O artikulaciji glasova i razvoju govora

Artikulacija glasova je sposobnost korišćenja usana, jezika i drugih djelova usta za proizvodnju glasova.

Da bi dijete govorilo, ono prvo mora da prepoznaje različite glasove, a potom da ovlada njihovom artikulacijom i usvoji pravila po kojima se ti glasovi spajaju i grupišu.

Djeca postepeno ovladavaju izgovorom različitih glasova, a taj proces se kod većine odvija sljedećom dinamikom:

3 – 3 i po godine: A, E, I, O, U, P, B, T, D, K, G, M, N, F, V, H, J, L
3 i po – 4 godine: NJ
3 i po – 4 i po godine: S, Z, C, Š, Š, Ž, L, LJ
4 i po – 5 godina: Č, Ć, DŽ, Đ, R

Većina djece pravi greške u izgovoru tokom prvih nekoliko godina govorno-jezičkog razvoja. Uprkos tome, većinu djece uzrasta oko tri godine mogu razumjeti njihovi roditelji/staratelji, braća, sestre, vršnjaci.

Uočavanje poremećaja govora

Ako Vas djetetov izgovor zabrinjava i pitate se da li je možda riječ o poremećaju u govorno-jezičkom razvoju, razmislite o tome koliko ljudi koji ne poznaju Vaše dijete razumiju ono što dijete govori.

Kad dijete ima dvije godine, trebalo bi da nepoznata osoba može da razumije oko pola do tri četvrtine onoga što dijete govori.

Kad dijete ima tri godine ili više, trebalo bi da nepoznata osoba razumije veći dio onoga što izgovara, iako izgovor nekih glasova i riječi vjerovatno još uvijek nije savršen.

Neki poremećaji govora nastaju zbog fizičkih problema koje dijete ima (npr. rascjep nepca) i koji mu otežavaju izgovaranje glasova, a neki su posljedica manjih ili većih oštećenja sluha. Ali većina poremećaja u artikulaciji glasova nije izazvana nekim takvim problemima.

Poremećaje u artikulaciji glasova treba razlikovati od kašnjenja u učenju i korišćenju jezika. Djeca sa smetnjama u artikulaciji mogu dobro da razumiju riječi i da pravilno formiraju rečenice. S druge strane, mnoga djeca s kašnjenjem u govorno-jezičkom razvoju koriste vrlo malo riječi za svoje godine, ili uopšte ne razumiju šta govorite.

Kad treba da potražite pomoć i podršku?

Ako Vaše dijete ima poremećaj u razvoju govora, važno je što ranije otpočeti sa stručnom podrškom.

Potražite pomoć stručnjaka ukoliko primijetite da Vaše dijete:

zvuči veoma nezrelo za svoje godine – koristi samo nekoliko glasova ili grupa glasova;
ne izgovara riječi onako kako biste očekivali s obzirom na uzrast;
frustrira se zbog govora – uznemiri se kad ga ne razumijete, mora da ponavlja glasove, zamuckuje;
ne čuje dobro ili ne čuje uopšte.

Gdje potražiti pomoć?

Ako imate bilo kakvih briga u vezi s razvojem govora Vašeg djeteta, razgovarajte s izabranim pedijatrom ili s djetetovim vaspitačima, koji će Vas možda uputiti kod logopeda. Možete i sami da potražite savjet logopeda.

Ukoliko bude potrebno da se ustanovi da li su govorni problemi Vašeg djeteta uzrokovani oštećenjem sluha, vjerovatno ćete biti upućeni kod audiologa.

Kako podržati dijete u razvoju govora?

Normalno je da mala djeca izgovaraju riječi drugačije od odraslih. Nema potrebe da ih ispravljate svaki put kada naprave grešku – to može biti frustrirajuće za svakoga.

Ako želite da ohrabrite svoje dijete da nauči pravilan izgovor riječi, bolje je da koristite „nježne podsjetnike“. Na primjer, ako Vaše dijete kaže: „Eno je mata“, odgovorite: „Gdje je bila mačka? Šta je mačka radila?“ Umjesto da kažete djetetu da je pogrešno izgovorilo riječ, biće djelotvornije ako tu riječ više puta ponovite izgovarajući je na pravilan način i uz blago naglašavanje.

Ako zaista teško razumijete svoje dijete dok govori, evo nekoliko ideja kako da podržite komunikaciju:

Zamolite dijete da Vam pokaže ono o čemu govori, na primjer, neka pokaže prstom na stvar koju želi.
Kad vidite da dijete pokušava nešto da Vam ispriča, postavite mu par jednostavnih pitanja da dobijete osnovne informacije, na primjer: „Da li mi govoriš o nečemu što se dogodilo danas? Je li se to desilo u vrtiću?” Nakon toga pustite dijete da Vam sâmo ispriča ostatak priče.
Ohrabrite dijete da govori polako. Uvjerite ga da pažljivo slušate i da ima na raspolaganju sve vrijeme na svijetu da Vam kaže to što želi.

O čemu ne treba brinuti?

Mala djeca su često u stanju da pravilno proizvedu glasove, ali ih možda ne koriste pravilno u riječima. Osim toga, dok uče da govore, djeca pojednostavljuju govor odraslih radi lakše artikulacije.

Drugim riječima, vjerovatno nema nikakvog razloga za brigu ako Vaše malo dijete:

zamjenjuje glasove u riječima („kuca“ umjesto „kuća“);
izostavlja glasove s kraja riječi („so“ umjesto „sok“);
pojednostavljuje teške kombinacije glasova („cipa“ umjesto „cipela“, „patone“ umjesto „pantalone“);
izostavlja slogove („lota“ umjesto „lopta“).

Ako sve ove „greške“ još uvijek prepoznajete kod svog trogodišnjaka – ne brinite, to je u redu, sve dok možete da razumijete šta govori. Ali ako primijetite da Vaše dijete pravi mnogo grešaka i da ga ne razumijete, ipak posjetite logopeda.