Pretjerana stimulacija beba i djece

Okruženje koje stimuliše na igru i istraživanje pomaže Vašem djetetu da uči i raste. Međutim, mnogo aktivnosti ponekad dovodi do pretjerane stimulacije i djetetu je tada neophodno obezbijediti odmor. Najvažnije je pronaći ravnotežu, onu mjeru koja je prava baš za Vaše dijete.

Šta je pretjerana stimulacija?

O pretjeranoj stimulaciji govorimo kad je dijete do te mjere preplavljeno raznim iskustvima, bukom i aktivnostima da sve te senzacije ne može ni da isprati ni da podnese. Na primjer, sasvim mala beba će se vjerovatno veoma uznemiriti nakon okupljanja na kojem se više odraslih osoba igralo s njom. Dijete predškolskog uzrasta zna da reaguje nekontrolisanim izlivom bijesa i frustracije poslije nekog velikog i uzbudljivog događaja kao što je rođendanska zabava. Dijete školskog uzrasta može biti mrzovoljno ako mu je dnevni raspored takav da prvo ide u školu, zatim u produženi boravak i onda na čas plivanja. Previše stimulisana djeca se osjećaju umorno i preopterećeno. Kad do toga dođe, potrebno im je obezbijediti vrijeme za odmor i poznato, mirno okruženje.

Znaci prekomjerne stimulacije

Previše stimulisana beba (ili novorođenče) može:

biti nervozna ili umorna;
plačljiva;
djelovati uznemireno ili okretati glavu od Vas;
stisnuti pesnice, mahati rukama, udarati nogama.

Dijete uzrasta 2–6 godina može da:

djeluje umorno, nervozno i uznemireno;
plače i nije u stanju da riječima opiše svoja osjećanja;
baca se na pod u suzama ili ljutnji;
kaže da ne želi da se bavi određenom aktivnošću ili odbija da izvrši neke naloge;
odbija da obavi jednostavne radnje, kao što je vezivanje pojasa u automobilu i sl.

Ovo su neki karakteristični znaci pretjerane stimulacije s obzirom na uzrast djeteta. Ipak, djeca reaguju različito, a Vi ćete vremenom naučiti da prepoznate znake pretjerane stimulisanosti kod svog djeteta.

Uspostavljanje ravnoteže između aktivnosti i mirnog perioda

Mozak djeteta se u prvih pet godina razvija više i brže nego u bilo kom drugom periodu života. Rana iskustva Vašeg djeteta – odnosi koje uspostavlja, sve ono što vidi, čuje, dodiruje – stimulišu njegov mozak, stvarajući milione neuronskih veza. To svakako znači da je djetetu neophodno stimulativno okruženje, s različitim aktivnostima koje mu pružaju mnogo prostora da se igra i uči, kao i mnogo šansi da vježba ono što uči. Ali to ne znači da treba da provodite dane mašući igračkama ispred svoje bebe, ili da po svaku cijenu uključujete dijete u što više aktivnosti. Bebama i maloj djeci potrebno je i vrijeme bez aktivnosti, provedeno u sigurnom i poznatom okruženju. Vaše dijete će i te kako imati koristi od tihog zabavljanja, istraživanja okoline na svoj način i sopstvenim tempom. To je iskustvo koje Vašem djetetu omogućava da nauči kako da se sâmo zabavi, da vježba kako da provodi vrijeme u tišini kad mu je to potrebno i šta da radi u to vrijeme kako bi se osjećalo bolje.

Suočavanje s pretjeranom stimulacijom: bebe

Kad primijetite da je Vaša beba preplavljena senzacijama i stimulansima iz okruženja, odvedite je na neko tiho mjesto, gdje može da se umiri. Možete je, na primjer, smjestiti u krevetac, a ako ste napolju, stavite je u kolica, i prošetajte malo. Za Vašu bebu može biti umirujuće i ako je stavite u nosiljku (kengur, maramu za bebe) i držite uz sebe dok obavljate svakodnevne aktivnosti.

Suočavanje s pretjeranom stimulacijom: mala djeca i predškolci (do šest godina):

Evo nekih ideja kako da postupate prema svom mališanu kad vidite da je izložen višku stimulacija iz okruženja:

Ostanite smireni. Tako ćete i djetetu pomoći da se smiri.
Smanjite buku i aktivnosti u djetetovom okruženju. Na primjer, isključite TV ili radio, odvedite dijete u spavaću sobu ili ga pustite da provede vrijeme blizu Vas da bi se umirilo.
Pomozite svom djetetu da riječima izrazi osjećanja koja ispoljava svojim ponašanjem. Možete mu/joj, na primjer, reći: „Vidim da si uznemirena“, ili „Vidim da ti je previše svega, da se osjećaš preplavljeno“.
Sjednite na neko tiho mjesto sa svojim djetetom i izaberite aktivnost koja će ga umiriti. Možete mu čitati priču, leći s njim, otpjevati mu tiho neku pjesmicu ili ga samo maziti po leđima. Kad se dijete smiri, dajte mu malo vremena da se igra sâmo.
Ako Vam dijete kaže da ne želi da se bavi nekom aktivnošću, pokušajte da saznate šta mu se u toj konkretnoj aktivnosti ne sviđa. Najbolje je sačekati da uznemirenost prođe, pa onda razgovarati s djetetom.

Kad usljed prevelike stimulacije ili stresa dođe do promjena u ponašanju djeteta, promjena okruženja skoro uvijek pomaže.

Pronalaženje prave mjere stimulacija i aktivnosti

Ne postoji jedan jedini, pravi odgovor na pitanje koliko je stimulacija previše za dijete, jer je svako dijete drugačije. Različita djeca mogu da se nose s različitim količinama uzbuđenja. Neka djeca se bolje snalaze u stimulativnim okruženjem od druge. Usredsredite se na svoje dijete – neka Vam ono bude vodič. Vaše dijete najbolje zna koliko aktivnosti može da podnese, a Vi imajte na umu da je umjerenost uvijek najbolja. Bebama i maloj djeci treba svakodnevno obezbijediti po malo vremena koje će provesti u tišini, igrajući se ili odmarajući, ne računajući vrijeme za spavanje. Starijem predškolskom djetetu vjerovatno će najviše koristiti ako ima jednu ili dvije aktivnosti koje ga zaista zanimaju. Sportski, muzički i drugi klubovi mogu biti fantastičan način za razvijanje vještina, sticanje novih prijatelja i ostvarivanje interesovanja. Međutim, ako Vaše dijete provodi previše vremena na organizovanim aktivnostima, to može učiniti da propusti periode opuštanja i zabave. S druge strane, sposobnost da se zaokupite aktivnostima jedna je od važnih životnih vještina. Podstičući je, pomažete svom djetetu da izraste u samostalnu odraslu osobu.