Kako prepoznati perinatalne teškoće roditelja?

Fizičko i mentalno zdravstveno stanje majke i oca tokom trudnoće, pa i prije tog perioda, postavlja prve temelje za uspješno napredovanje malog djeteta. Često je zdravstveni sistem više usmjeren na medicinske testove, npr. mjerenje krvnog pritiska i tjelesne težine trudnica i porodilja, nego na mentalno zdravlje i blagostanje majke i oca, na primjer, na prepoznavanje njihove napetosti, anksioznosti, uznemirenosti, pojačane brige, stresa i depresije/depresivnih stanja, misli i reakcija.

Mentalni problemi roditelja 

Prepoznaju se na osnovu sljedećih ponašanja:

• Razvoj odnosa s bebom (majčina i očeva sposobnost da se emocionalno povežu s bebom, uspostave odnos, „vežu se“, raduju se kad vide prve reakcije i aktivnosti odojčeta) teško se ostvaruje.
• Mijenjaju se i remete partnerski odnosi i odnosi s drugim članovima porodice.
• Roditelji otežano ili gotovo nikako ne uspijevaju da „oslušnu“ svoju bebu i odgovore na njene potrebe (na njene pokrete, na signale kojima nešto poručuje – beba to u početku radi samo kroz plač, a depresivnim roditeljima svaki plač djeluje isto). 
• Roditelji otežano prate šta njihovo odojče umije i može da radi u skladu sa svojim uzrastom, ne prepoznaju faze razvoja i motivacije (na primjer, ne mogu da razumiju zašto im jednomjesečna beba ne dopušta da prespavaju noć bez prekida, čak se dešava da pomisle da beba „namjerno“ plače).
• Roditelji nisu u stanju da vide svoju bebu u pozitivnom svjetlu. 
• Nisu u stanju da procijene šta njihovoj bebi treba u pogledu zdravlja, bezbjednosti i njege.
• Slabo tolerišu neposredno okruženje, apatični su, ne ispoljavaju emocionalne reakcije u kontaktu sa svojim djetetom. 

Bez obzira na to da li ste majka ili otac novorođene bebe, ako ste tužni, uznemireni, mrzovoljni, imate osjećaj krivice ili beznadežnosti duže od par nedjelja nakon porođaja, to mogu biti znaci postporođajne depresije ili nekog drugog perinatalnog mentalnog poremećaja. Neke žene i muškarci izjavljuju da ne osjećaju nikakvu radost niti uzbuđenje zbog dolaska bebe na svijet i da više ne uživaju u stvarima koje su im nekad prijale. Nekad se dešava da se na samom početku i otac i majka dobro prilagođavaju, a da kasnije nastupe problemi. Postporođajna depresija često se javlja između trećeg i šestog mjeseca poslije porođaja. 

Ova pitanja mogu Vam pomoći da ustanovite da li kod Vas postoji rizik od razvoja perinatalnih teškoća:

1. Da li ste tokom proteklog mjeseca često bili neraspoloženi, osjećali se depresivno, imali osjećanje beznađa?
2. Da li ste tokom proteklog mjeseca često imali osjećaj da Vas gotovo ništa ne interesuje ili da ne uživate u obavljanju dnevnih aktivnosti?
3. Da li je to nešto zbog čega mislite da Vam treba pomoć?

Ako je dogovor na sva tri pitanja DA, obratite se svom izabranom ljekaru.

Psihološko-edukativna podrška tokom prenatalnog perioda (prije rođenja bebe) može pomoći majkama i očevima da se pripreme za roditeljstvo, da njihova očekivanja budu realna i da budu svjesni na koje sve načine dolazak bebe može promijeniti njihov život, a ako već imaju dijete (djecu), i život cijele porodice.  

Šta Vam može pomoći da prevaziđete teškoće? 

• Veća podrška porodice – od velike pomoći može biti da partner/partnerka ili neko iz šire porodice pomogne tako što će preuzeti dio obaveza (nabavke, kuvanje, briga o drugoj djeci u porodici...)
• Majka ili otac (ili oboje) mogu se pridružiti grupama za podršku roditeljima novorođene djece (ako takve grupe postoje pri domu zdravlja ili u okviru neke druge lokalne ustanove) 
• Učešće u aktivnostima koje organizuju škole roditeljstva počev od drugog  trimestra trudnoće 
• Fizičke vježbe, džogiranje, brzi hod, izvođenje bebe u šetnju ili izlet s drugim roditeljima i njihovim bebama, kvalitetan odmor i zdrava ishrana
• Upućivanje roditelja izabranom ljekaru na sistematski pregled, praćenje i liječenje, po potrebi