Stimulacija motoričkih vještina u trećoj godini

Očekivano je da zdravo dijete prohoda do 20. mjeseca života. Faza kad dijete uči da hoda i kad počinje samostalno da hoda vrlo je intenzivna, djeca imaju stalnu potrebu za pomjeranjem granica i daljim istraživanjem svojih motoričkih vještina, a aktivnosti koje im u tome pomažu su: trčanje, penjanje, šutiranje, bacanje i hvatanje lopte, hod uz i niz stepenice, penjanje uzbrdo, silazak nizbrdo, vožnja igračaka guralica, pokušaj vožnje trotineta, bicikla...

Kako beba upoznaje svijet kad prohoda

Svijet je veliki i zanimljiv. Djeca mu „uzimaju mjeru“: penjanjem, provlačenjem, trčanjem, guranjem, okretanjem, posmatranjem iz svih uglova, a posebno „naglavačke“ – obožavaju da ih roditelji drže za noge dok im glava stoji „naopačke“, da ih okreću, vrte, ljuljaju... Ovaj period je karakterističan po tome što traže da sve urade sami, često čujete: „Sam/sama ću! Pusti!“ Pokušavaju da Vam stave do znanja šta sve mogu.

Promjene položaja glave i tijela kroz ove aktivnosti stimulišu mozak i djeca na taj način stiču nova iskustva o svom tijelu. Takve aktivnosti ujedno pomažu djeci da se kasnije lakše fokusiraju na neku ciljanu aktivnost (slagalice, kocke, držanje olovke, nizanje sitnijih perli, čitanje knjiga...).

Igre loptom                                                                                                                                   

Nema bolje alatke za stimulaciju kretanja od lopte. S njom dijete može svašta da radi i vježba: bacanje, hvatanje, šutiranje, lupkanje… Sve ove aktivnosti u početku se izvode s loptama većeg obima i koriste se obje ruke, a potom u igru ulaze i manje lopte. Kroz aktivnosti s loptom dijete razvija:

  • brzinu;
  • spretnost;
  • koordinaciju;
  • premjerava prostor;
  • planira kretanje;
  • koriguje greške u igri kroz bezbrojna ponavljanja;
  • aktivira cijelo tijelo kroz različite načine kretanja.

Igre u pijesku

Kopanje, punjenje kantice, nošenje, sipanje vode, pravljenje gomile, vraćanje da se „popravi“ kula... Sve ove aktivnosti:

  • angažuju i jačaju muskulaturu cijelog tijela;
  • poboljšavaju balans;
  • nude obilje čulnih iskustava kroz dodir s pijeskom, kamenčićima, vodom.

Igre u parku

Ljuljaške, tobogani, penjalice, tramboline... Ima li ljepšeg mjesta za sticanje novih iskustava o sebi i svijetu od parka? Kroz igre u parku dijete razvija:

  • socijalnu interakciju;
  • motoričke vještine;
  • orijentaciju u prostoru;
  • istraživanje;
  • imitaciju;
  • proširuje rječnik i uči da komunicira s drugima;
  • uključuje druge u igru i organizuje je.

Djeca vole kretanje. Zato im ne treba olakšavati sticanje motoričkih vještina, već im omogućiti da ih u bezbjednom okruženju isprobavaju, usavršavaju i uče, stimulišući tako sve oblasti dječjeg razvoja: socio-emocionalni, kognitivni, govorno-jezički, motorički, razvoj funkcije šake.