Igra napolju
Igre napolju po pravilu su manje strukturisane. Prirodno okruženje, livade, šume traže od djeteta da sāmo smisli način na koji će ih istraživati i čime će se zabaviti. To je za dijete sjajan podsticaj. Kad postoje uslovi za to, igra napolju može da znači i učešće djeteta u nekim poslovima vezanim za održavanje domaćinstva, npr. brigu o bašti, dvorištu, cvijeću i sl. Svaki boravak napolju može biti podsticajan za Vaše dijete. Na primjer, obična šetnja do parka može lako postati zabavna i korisna aktivnost u kojoj dijete saznaje o bezbjednosti na putu, razgovara o okruženju, uočava i analizira ponašanja ljudi i još mnogo toga.
Jedna od prvih asocijacija na igru napolju je – mnogo manje ograničenja za kretanje djeteta. Čak i djeca koja tek prave prve korake ili uvježbavaju vještinu hodanja, pa i ona koja još uvijek puze, uživaju u slobodi kretanja koju im boravak na otvorenom pruža.
Za sasvim male bebe boravak napolju znači puno novih mirisa, zvukova, mnogo prilika da dodirom istražuju različite površine i sl. Zato izvedite svoju bebu i napravite mali piknik – neka uživa u igri potrbuške na ćebetu, puzi po prostirci i po travi, neka gleda pomjeranje lišća, neka pokreće nožice kroz lišće koje šušti ili ga hvata rukama, stiska i „gnjavi“, neka sluša ptice... I ne zaboravite: pola bebinog uživanja u ovakvim avanturama čini odnos s Vama: pričajte s bebom, nosite je, pomozite joj da dohvati ono što želi, prepoznajte njeno interesovanje ili doživljaj, pa mu onda dajte ime, podstičite bebu na razgovor, mazite se.
