Petnaest savjeta za podsticanje željenog ponašanja

Kako da podstaknete odgovarajuće ponašanje kod svog djeteta?

Pozitivan i konstruktivan pristup najčešće je i najbolji način da usmjerite ponašanje svog djeteta. Takav pristup podrazumijeva da djetetu posvetite pažnju kad se lijepo ponaša, a ne samo da primjenjujete kaznu kad uradi nešto što Vam se ne dopada. Evo nekoliko praktičnih savjeta za sprovođenje pozitivnog pristupa u djelo.

1. Budite uzor.

Neka Vaše ponašanje bude vodič djetetu. Posmatrajući Vas, Vaše dijete dobija naznake o tome kako da se ponaša – ono što radite često je mnogo važnije od onoga što govorite. Na primjer, ako želite da naučite dijete da kaže „molim te“ kad nešto traži, najvažnije je da to i sami činite. Ako ne želite da Vaše dijete viče, nemojte to raditi ni Vi.

2. Recite svom djetetu kako se osjećate.

Ako djetetu iskreno kažete kako njegovo ponašanje utiče na Vas, time mu pomažete da Vas razumije jer prepoznaje sopstvena osjećanja u vašima. Kad rečenice počinjete sa „ja“, dajete mu priliku da vidi stvari iz Vaše perspektive – na primjer: „Ja se uznemirim kad je toliko bučno da ne mogu da pričam telefonom.“

3. Uhvatite svoje dijete kad je ‘dobro’.

Kad se Vaše dijete ponaša onako kako želite, dajte mu pozitivnu povratnu informaciju. Na primjer: „Baš se lijepo igraš! Vidiš kako si smislio dobar način da držiš sve kocke na stolu.” Takav pristup funkcioniše bolje nego ako čekate da se kocke sruše na pod i onda kažete: „Hej, prestani s tim!“ Ova pozitivna povratna informacija ponekad se naziva opisnom pohvalom jer djeci opisuje šta konkretno rade dobro. Pokušajte da date šest pozitivnih komentara za svaki negativan. I zapamtite: ako djeca imaju izbor između odsustva pažnje i negativne pažnje, često će izabrati negativnu pažnju.

4. Približite se fizički svom djetetu.

Kada se fizički približite svom djetetu, lakše se saživljavate s onim što ono osjeća ili misli. S druge strane, Vaša blizina pomaže djetetu da se fokusira na ono što govorite o njegovom ponašanju. Takođe, kad ste blizu djeteta i imate njegovu pažnju, ne morate ga opominjati da Vas gleda dok govorite.

5. Slušajte aktivno.

Pokažite djetetu da ga zaista slušate i da ste zainteresovani za ono što govori. Klimajte glavom, pokušajte da pogodite kako se osjeća i verbalizujte to. Na primjer: „Djeluješ kao da si jako tužan što su ti se kocke srušile.“ Takav pristup pomaže maloj djeci da se izbore s napetošću, frustracijom i drugim snažnim emocijama koje ponekad dovode do neželjenog ponašanja. Reagujući na djetetove riječi, dajete mu do znanja da ga razumijete i uvažavate, što nekad može da spriječi čak i potencijalne napade bijesa.

6. Održite obećanja.

Kad ispunjavate svoja obećanja, Vaše dijete uči da Vam vjeruje i da Vas poštuje. Uči da ga nećete iznevjeriti kad obećate nešto lijepo, ali i da ne pokušava da promijeni Vaš stav ako ste mu prethodno objasnili posljedice njegovog ponašanja. Dakle, kad mu obećate da ćete ići u šetnju nakon što pokupi sve igračke, pobrinite se da Vam cipele budu pri ruci. Kad kažete da ćete napustiti biblioteku ako ne prestane da trči uokolo, budite spremni da odmah ispunite obećanje i odete.

7. Stvorite okruženje koje podstiče dobro ponašanje.

Okruženje može uticati na ponašanje Vašeg djeteta. Zato se potrudite da ga oblikujete kako biste pomogli djetetu da se ponaša u skladu s Vašim očekivanjima. Postarajte se da oko djeteta bude dovoljno bezbjednih, stimulativnih stvari s kojima može da se igra. Uvjerite se da mu stakleni i oštri predmeti nisu nadohvat ruke. Na primjer, Vaše naočare izgledaju veoma privlačno za igru i ukoliko ih ne uklonite, dijete će sigurno teško odoljeti da ih ne dira. Smanjite mogućnost da dođe do povrede ili štete tako što ćete lomljive i vrijedne predmete držati podalje od znatiželjnih dječjih ruku.

8. Izaberite kad ćete da reagujete.

Prije nego što odlučite da intervenišete i uključite se u nešto što Vaše dijete radi – posebno kad hoćete da kažete „ne“ ili „stani“ – zapitajte se da li je to zaista važno. Svodeći uputstva, zahtjeve i negativne povratne informacije na minimum, smanjujete mogućnosti za sukobe i loša osjećanja. Pravila su važna, ali koristite ih samo kad su zaista potrebna.

9. Budite odlučni kad dođe do negodovanja.

Ako popuštate kad god Vaše dijete za nečim kuka, time ga nenamjerno podstičete da to stalno radi. „Ne“ znači „ne“, a ne „možda“, tako da tu riječ ne treba koristiti osim kada to zaista mislite.

10. Neka Vaša uputstva budu jednostavna i pozitivna.

Kad djetetu date jasno i jednostavno uputstvo, ono će znati šta se od njega očekuje. Na primjer: „Molim te, drži me za ruku dok prelazimo ulicu.“ Pozitivna pravila su obično bolja od negativnih, jer na pozitivan način usmjeravaju ponašanje djeteta. Bolje je, na primjer, reći djetetu: „Molim te, zatvori kapiju“ nego: „Ne ostavljaj otvorenu kapiju“.

11. Dajte djeci odgovornost – ali ih uputite i u moguće posljedice njihovog ponašanja.

Kako Vaše dijete sazrijeva, treba da dobije više prostora za odlučivanje i više odgovornosti za sopstveno ponašanje. Naravno, treba da iskusi i prirodne posljedice svog ponašanja. Ne morate stalno biti neko ko sve propisuje i nadgleda. Na primjer, ako Vaše dijete ide da prespava kod druga i treba da se spakuje, a ono pritom zaboravi svoj omiljeni jastuk, moraće da bude bez njega tokom noći. 

12. Recite nešto samo jednom i nastavite dalje.

Ako previše puta kažete djetetu šta da radi, ili šta da ne radi, time možete postići da se ono na kraju samo „isključi“. Ako želite da mu date još jednu šansu da sarađuje, priđite mu, postarajte se da Vas vidi i čuje i podsјetite ga šta očekujete od njega. Kad dijete odugovlači, možete brojati do tri da mu pomognete da se ubrza. 

13. Neka se Vaše dijete osjeti važnim.

Zadajte svom djetetu neke jednostavne zadatke ili poslove koje može da uradi i tako pomogne porodici. To će učiniti da se dijete osjeti važnim. Ako mu pružite više mogućnosti da pomaže u obavljanju kućnih poslova, ono će u tome postajati sve vještije, osjećaće se dobro i željeće da to radi i ubuduće. A ako prepoznate njegov trud i pohvalite ponašanje, time pomažete svom djetetu da izgradi samopoštovanje.

14. Pripremite se za izazovne situacije.

Postoje situacije u kojima je teško kontrolisati dijete i koje Vas primoravaju na neke ne baš prijatne mjere. Ako ste unaprijed svjesni tih „rizičnih“ situacija, možete napraviti plan koji je u skladu s potrebama i ograničenjima Vašeg djeteta. Na primjer, upozorite ga pet minuta prije nego što treba da promijeni aktivnost. Razgovarajte s djetetom o tome zašto Vam je potrebna njegova saradnja, tada će biti spremno za ono što se od njega očekujete.

15. Njegujte smisao za humor.

Smijeh često pomaže da svakodnevni život s djecom bude lagan. To možete postići koristeći pjesme, humor, zabavu. Na primjer, možete se pretvarati da ste strašno čudovište koje prijeti golicanjem ako sve igračke ne budu podignute s poda. Humor koji vas oboje nasmije je odličan, ali humor na račun djeteta treba svakako izbjeći. Mala djeca su osjetljiva na roditeljsko „zadirkivanje“ i lako se osjete povrijeđenim.